Istraživanje o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori koje su uradile Sigurna ženska kuća, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić i NVO Prima pokazalo je da je 12 od 89 anketiranih doživjelo seksualno nasilje od strane osoba od povjerenja!
Riječ je o prvoj ovakvoj studiji rađenoj u našoj državi, a anketirane su 89 žena i 11 djevojčica sa iskustvom seksualnog nasilja koje su se za pomoć obratile Sigurnoj ženskoj kući i SOS telefonu za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić, piše Pobjeda.
Podgorički dnevnik navodi da je silovanje, prema njihovim riječima, doživjelo 85 žena i djevojčica, a ostalih 15 ispitanica bile su žrtve obljube nad djetetom, nedozvoljenih polnih radnji i podvođenja i omogućavanja vršenja polnog odnosa.
Oko 90 odsto žena, prema nalazu nevladinih organizacija, nikada nije pokušalo da prijavi nasilje, dodaje Pobjeda.
U istraživanju se navodi da je jedna od žena progovorila o svom iskustvu seksualnog nasilja tek nakon 60 godina. Seksualno nasilje je doživjela u djetinjstvu od brata, a odlučila je da o tome progovori tek nakon njegove smrti.
Od 12 prijavljenih slučajeva 10 je adresirano na policiju, a dva centrima za socijalni rad.
“Jako mali broj slučajeva je dobio sudski epilog. Tri žene su samo učestvovale, odnosno svjedočile na sudu, te je jedan nasilnik kažnjen zatvorom, drugi novčanom kaznom od 150 eura, a treći je oslobođen. Kaznu zatvora za krivično djelo silovanje od dvije godine i šest mjeseci dobio je jedino počinilac u slučaju gdje je žena imala vidne fizičke povrede”, naveli su u istraživanju čije djelove je prenijela Pobjeda.
Istraživači su konstatovali i da zaposleni u centrima za socijalni rad ne pokreću postupak u svakom slučaju gdje postoji sumnja na seksualno nasilje nad djecom.
Oni su naveli da su došli su do saznanja da je u jednom slučaju majka detaljno opisivala da djevojčica navodi da je otac dodiruje po genitalijama uz prijetnje da o tome ne smije pričati nikom, da je to njihova tajna, ali da je izostala reakcija.
Od centara za socijalni rad majke su dobile obeshrabrujuće poruke, da je potrebno da imaju čvrste dokaze, da će ako prijave policiji dijete izlagati dodatnoj traumi, da će ići na vještačenje u Zagreb o svom trošku.
Stručne radnice centara za socijalni rad su davale objašnjenja dasu takve reakcije djetata normalne, jer prolaze kroz stresan period razvoda, da su detalje o seksualnim odnosima odraslih vidjele na televiziji, te da današnja djeca imaju bujnu maštu.
Prijave policiji nijesu podnešene negodavali su u studiji. Istraživači su o ovoj pojavi anketirali i predstavnike državnih institucija, pa su „došli i do podatka da neki zdravstveni radnici odbijaju da pregledaju osobu koja je doživjela seksualno nasilje”.
Ukazano je i na činjenicu da je veća kazna „ako zamijenite registraciju na kolima” do pet godina zatvora, a za nedozvoljene polne radnje dvije godine.
Od nadležnih je zatraženo da se, između ostalog, pooštri kaznena politika, formira elektronska baza seksualnih prestupnika, da se osnuje specijalni fond namijenjen pomoći maloljetnim žrtvama krivičnih djela protiv polne slobode, trgovine ljudima, te da se propiše protokol o postu panju sa žrtvama krivičnih djela protiv polne slobode.
m putu biće presječene Alahovom sabljom od strane nas Džihadista