Danas su Materice - praznik majki, jedan od nekoliko koji predstoje Božiću. Kao što su majke vezivale na Detinjce, na isti način danas djeca vezuju majke.
Materice se uvijek slave drugu nedelju pred Božić.
Ovo je najveći hrišćanski praznik majki i žena. Toga dana djeca porane i unaprijed pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad zavežu svoju majku, za noge, na isti način na koji su njih majke vezivale na Detinjce.
Majka se pravi da ne zna zašto je vezana, dok joj djeca čestitaju praznik, a onda dijeli djeci poklone, i na taj način se driješi. Isto tako se vežu i sve udate žene, koje se driješe poklonima djeci: kolačima, ili nekim drugim slatkišima.
Na Materice se prema običaju sastaju muškarci i djevojke koji planiraju brak. Vjeruje se i da muževi treba da vežu svoju tek udatu ženu i tako prizovu dobijanje potomstva u narednoj godini.
U ovim pripremnim nedeljama pred Božić narodni običaji su, uglavnom, svuda isti.
Najprije oci i majke, u treću nedelju pred Božić, koja se zove Detinjci, izjutra rano "vezuju" svoju djecu, negdje čak i onu u kolijevci, a djeca im se "driješe". Pošto je to uvijek nedelja po Svetom Nikoli, to obično "Sveti Nikola ujutru donosi djeci poklone".
U drugu nedelju pred Božić, koja se zove Materice, oci i djeca "vezuju" majke (matere), a one im se "driješe". U nedelju pred sam Božić, koja se zove Oci, majke i djeca "vezuju" oce, a oni im se "driješe".
Ovo uzajamno "driješenje" je uzajamno činjenje poklona ljubavi, što stvara prazničnu, svečanu atmosferu u porodičnim hrišćanskim krugovima.
Simbolika ovog uzajamnog "vezivanja" i "driješenja" djece i roditelja jasna je: pripremamo se za doček najradosnijeg praznika hrišćanskog - Božića, koji je pomirio čovjeka sa Bogom odriješivši ga veza grehovnih, a vezavši ga novom vezom ljubavi za Boga.
U želji, dakle, da Njegov dolazak sačekamo vezani najčvršćim vezama međusobne ljubavi, jer je i On - Božić - Ljubav, koja je "sveza savršenstva", i mi se o Detinjcima, Matericama i Ocima međusobno "vezujemo" i "driješimo".
To vezivanje i driješenje prevazilazi naše porodične krugove i prostire se na rođake, prijatelje i sve naše poznanike, i tako nastaje spontano opšte srpsko, pravoslavno-hrišćansko proslavljanje vezivanja i driješenja pred nastupajući praznik Rođenja Spasiteljeva, koji je odriješio Adama i Evu od vječne smrti i podario im život vječni.
Dakle, Djetinjci, Materice i Oci su, dakle, naši narodni praznici nanizani u predprazništvu Rođenja Hristovog, tako da su u sredini Materice, dan majki, jer je majka veza po kojoj "da nije majke, ni svijeta ne bi bilo".