Predsjednik Udruženja sudija Miodrag Pešić smatra da poseban problem predstavlja situacija kada se različita očekivanja vremenom pretvore u svojevrsni pritisak na sudiju
Izjava predsjednika Višeg suda Zorana Radovića da pojedine sudije donose „očekivane presude“ otvorila je pitanje postojanja pritisaka na pravosuđe i mogućih institucionalnih slabosti u crnogorskom sudskom sistemu.
U Udruženju sudija ukazuju da uticaj na sudije ne mora nužno biti direktan, javan ili lako uočljiv. Predsjednik Udruženja sudija Miodrag Pešić smatra da poseban problem predstavlja situacija kada se različita očekivanja vremenom pretvore u svojevrsni pritisak na sudiju.
„Sudija mora imati dovoljno znanja, samostalnosti i profesionalne hrabrosti da donese odluku zasnovanu isključivo na Ustavu, zakonu i dokazima u konkretnom predmetu, čak i onda kada zna da takva odluka neće biti popularna ili da će zbog nje biti izložen kritikama. Ne treba, naravno, idealizovati bilo koji sistem, kao i u svakoj drugoj profesiji, ne može se isključiti da i u sudstvu postoje pojedinci koji nisu uvijek u stanju da se u potpunosti odupru različitim vrstama spoljnog pritiska”, kazao je Pešić.
On smatra da se eventualni slučajevi podložnosti pritiscima ne mogu pripisivati cijelom pravosuđu, već da je riječ o pojedincima, dok većina sudija, kako ističe, funkciju obavlja profesionalno i odgovorno, prenosi RTCG.
Pešić posebno ističe značaj procesa izbora sudija, navodeći da upravo od njega u velikoj mjeri zavisi otpornost pravosuđa na različite vrste uticaja.
„Zato je jedna od najvažnijih, ali istovremeno i najtežih obaveza Sudskog savjeta da prilikom izbora ne procjenjuje samo stručno znanje kandidata. Naravno, znanje jeste neophodno, ali samo po sebi nije dovoljno. Potrebno je prepoznati ljude koji imaju integritet, samostalnost i profesionalnu hrabrost da, kada postanu sudije, odluku donesu prema pravu i sopstvenom sudijskom uvjerenju, a ne prema tome kakva odluka se od njih očekuje”, ističe Pešić.
Član Sudskog savjeta Mirza Ademović odbacuje tvrdnje da sudije svoje odluke donose pod uticajem javnosti. Prema njegovim riječima, proces izbora i praćenja rada sudija podrazumijeva više nivoa provjere.
„Sudijska hrabrost kao osnovna komponenta bića svakog sudije se ogleda u donošenju, kako odluka nepopularnih javnosti, tako i onih odluka koje određene javnosti očekuju. Zašto? Zato što sudije ne donose odluke shodno ičijim očekivanjima ili suprotno njima, već samo shodno Ustavu, pozitivnim propisima Crne Gore, a na bazi utvrđenog činjeničnog stanja u postupku”, kaže Ademović.
Ademović smatra da ocjene o tome da pojedine sudije postupaju pod pritiskom javnosti ne treba iznositi bez dovoljno osnova, posebno imajući u vidu način na koji se sudije biraju i kontroliše njihov rad.
„Mora se imati u vidu složeni višefazni postupak kroz koji sudije prolaze još od zasnivanja radnog odnosa, dakle od svojstva pripravnika, savjetnika, preko izbora za kandidata za sudiju do izbora na sudijsku funkciju, konstantnog ocjenjivanja i monitoringa rada. Sudije nisu ljudi koji su tu igrom slučaja”, ocjenjuje Ademović.
Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević podsjeća da je osnovna obaveza svakog sudije da odluke donosi na osnovu prava, međunarodnih standarda i sopstvene savjesti, pše RTCG.
„Ako to nije u stanju, jedino pošteno je da odmah podnese ostavku. Takođe, svi drugi koji uoče da to nije u stanju, kao gospodin Radović koji je na to javno upozorio, dužni su da u skladu sa svojim nadležnostima preduzmu konkretne mjere da obezbijede da takvi ljudi koji ne poštuju pravo na pravično suđenje momentalno napuste pravosuđe”, naglašava Gorjanc Prelević.
Ona smatra da bi u tom kontekstu bilo korisno sprovesti odgovarajući proces provjere sudija, odnosno veting, uz uslov da ga ne vode političke strukture, već stručna i nezavisna tijela.
„Mislim da je zapravo opšte poznato i prihvaćeno da bi to moglo da bude veoma korisno za garantovanje pravičnog suđenja u ovoj državi, naravno pod uslovom da taj veting ne sprovode političari, nego odgovarajuće stručne i nezavisne komisije, uz pravo na pravni lijek”, kaže ona.
Pitanje reforme pravosuđa tako ostaje jedno od osjetljivijih pitanja u procesu jačanja institucija. Dok dio civilnog društva i političkih aktera zagovara temeljitu provjeru rada i integriteta u pravosuđu, evropski partneri upozoravaju na mogućnost destabilizacije sistema u maloj državi i više insistiraju na unapređenju postojećih mehanizama disciplinske i etičke odgovornosti.