Iz podataka Uprave ne može se utvrditi koliko je od toga bilo krivičnih prijava, a koliko spisa dostavljenih na ocjenu. Ne vidi se ni koliko je predmeta završilo optužnicom ili presudom.
Od januara 2017. do avgusta ove godine Upravi policije i Osnovnom državnom tužilaštvu dostavljeno je 97 krivičnih prijava ili spisa predmeta na ocjenu da li postoje elementi krivičnog djela u vezi sa eksploatacijom šljunka iz Morače. Prijave su, kako je Pobjedi saopštila Uprava za vode, podnijete protiv 40 fizičkih lica, 20 pravnih i 37 NN lica, prenosi "Pobjeda".
Iz podataka Uprave ne može se utvrditi koliko je od toga bilo krivičnih prijava, a koliko spisa dostavljenih na ocjenu. Ne vidi se ni koliko je predmeta završilo optužnicom ili presudom.
Inspekcija za vode je u istom periodu na Morači podnijela i 15 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i na licu mjesta izdala 12 prekršajnih naloga, ukupno 7.800 eura. U 40 predmeta utvrđeno je da se prirodni resurs iskopava sa zemljišta koje po klasifikaciji ne pripada vodnom dobru. Spisi tih predmeta proslijeđeni su drugim nadležnim inspekcijama.
Uprava za vode pritom naglašava da na samu eksploataciju nema uticaja.
"Uprava za vode u samom procesu nelegalne eksploatacije nema zakonom propisane mehanizme djelovanja. Važeća legislativa prepoznaje Upravu za vode samo u dijelu izdavanja vodnih akata, te se svako pravno ili fizičko lice koje nema važeća vodna akta izdata od strane ovog organa smatra nelegalnim eksploatatorom rječnog materijala", navode iz Uprave.
Skupština Crne Gore nedavno je usvojila novi zakon o vodama, kojim poslovi eksploatacije pijeska i šljunka u potpunosti prelaze u državne ruke.
Od kraja 2023. godine i Krivični zakonik Crne Gore prepoznaje nelegalnu eksploataciju rječnog nanosa i nanošenje štete koritu, obalama ili regulacionim objektima.
Kako objašnjavaju u Upravi, Zakon o vodama prepoznaje eksploataciju rječnih nanosa iz obnovljivih i neobnovljivih ležišta. Ona se može vršiti na osnovu vodne saglasnosti i ugovora o koncesiji.
"Član 141 ovog zakona definiše da je radi očuvanja i održavanja prirodnih i vještačkih vodnih tijela i zaštitnih i drugih vodnih objekata, sprečavanja pogoršanja vodnog režima, obezbjeđenja prolaza velikih voda i sprovođenja zaštite od štetnog dejstva voda, kao i zaštite životne sredine, zabranjeno, pored ostalog, na vodnom dobru vršiti eksploataciju rječnih nanosa bez propisane saglasnost", navode iz Uprave za vode.
Tokom 2010. godine, u skladu sa Zakonom o koncesijama, sprovedena je procedura i zaključeno 25 ugovora o koncesiji, na maksimalni rok od pet godina.
"Svi ugovori o koncesijama za eksploataciju rječnih nanosa odavno su istekli", podsjećaju iz Uprave.
Nove koncesije nijesu dodjeljivane jer se, kako kažu, brzo pokazalo da taj sistem ne daje najbolje rezultate.
"Veliki broj sitnih koncesionara imao je za cilj da za što kraće vrijeme izvadi što veću količinu pijeska i šljunka, ne vodeći računa o prirodi i ekološkim standardima", kažu u Upravi za vode.
U aprilu 2017. godine uveden je moratorijum na eksploataciju rječnog materijala. Vlada je, prema navodima Uprave, ocijenila da je stanje u ovoj oblasti nezadovoljavajuće. Zato je podržala prijedlog tadašnjeg Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja da se eksploatacija iz vodotoka obustavi. Procedure za dodjelu koncesija nije trebalo pokretati „do stvaranja svih neophodnih pretpostavki za uvođenje reda u ovoj oblasti“.
Tokom moratorijuma Vlada je usvojila Akcioni plan za suzbijanje nelegalne eksploatacije rječnih nanosa iz vodotoka za period 2019–2021. Planom su utvrđene mjere, njihovi nosioci, dinamika i pokazatelji rezultata. Radi realizacije plana, Uredbom su poslovi Uprave za inspekcijske poslove u dijelu eksploatacije i deponovanja rječnih nanosa na vodnom zemljištu preneseni na lokalnu samoupravu. Tako su ih preuzeli Glavni grad Podgorica i opštine Andrijevica, Berane, Bijelo Polje, Gusinje, Kolašin, Mojkovac, Nikšić i Rožaje.
U Upravi ocjenjuju da su velikim brojem inspekcijskih kontrola postignuti značajni rezultati. Kako navode, izdat je veći broj zapisnika i rješenja i prekršajnih naloga na licu mjesta, a podneseni su i zahtjevi za pokretanje prekršajnog postupka i krivične prijave. Podaci za cijelu teritoriju u odgovoru nijesu navedeni, piše "Pobjeda".
"Treba istaći da su i građani aktivno učestvovali u suzbijanju nelegalne eksploatacije, te je na kontakt telefon i mejl adresu Uprave za vode pristigao veliki broj prijava", kažu u Upravi.
Za trajno rješavanje regulacije Morače urađen je Projekat regulacije na potezu od ušća Sitnice do Ponara, podijeljen na tri dionice. Regulacioni radovi su, kako navode iz Uprave, obustavljeni zbog mogućeg ugrožavanja vodosnabdijevanja Crnogorskog primorja.
Na tenderu raspisanom krajem 2011. godine posao je dobilo samo preduzeće Cijevna komerc Podgorica, i to za prvu dionicu, jer za ostale nije bilo zainteresovanih ponuđača. Tender je ponovljen u septembru 2014. godine. Tada su izabrani Beton Montenegro za drugu i Bemaks d.o.o. za treću dionicu, oba iz Podgorice. Rok za realizaciju projekta bio je pet godina, a izvođači su se ugovorom obavezali da radove izvedu prema Glavnom projektu u dijelu regulacionih radova.
Cijevna komerc uvedena je u posao 14. oktobra 2011, a izvođači za dionice 2 i 3 početkom oktobra 2014. godine.
Stručni nadzor nad radovima na sve tri dionice Uprava je rješenjem povjerila preduzeću „Eco Aqua Consulting“ iz Podgorice. Ugovor za treću dionicu aneksiran je 25. decembra 2019, sa rokom do 31. oktobra 2022. godine. Aneksom je, kako navode, propisano da se ugovor odmah raskida na štetu izvođača ako se ispostavi da radovi negativno utiču na vodoizvorište Bolje sestre.
"Kako je postojala realna potreba adekvatne zaštite izvorišta Bolje sestre, a pad izdašnosti ovog izvorišta sa kojeg se snabdijeva Crnogorsko primorje bio više nego evidentan, Uprava za vode kao javnopravni organ izdala je nalog za zaustavljanje radova na regulaciji rijeke Morače za Dionicu 3, kao i drugih radnji, sve do okončanja istraživanja o posljedicama pada izdašnosti izvorišta i otkrivanja mjera i radnji koje su to prouzrokovale. Izvođač je svoje obaveze u ovom dijelu ispoštovao i obustavio predmetne radove 5. decembra 2020. godine. Iz navedenog proizilazi da je od tog datuma do danas svaka mašina koja se nađe u vodotoku (i ne samo na Morači) van zakonskih normi i okvira", kažu u Upravi.
U Upravi tvrde da se kod projekta nije radilo o eksploataciji šljunka i pijeska, već o regulacionim radovima. Nadzor je, kako navode, bio dužan da te radove prati.
"Izvještaji o nadzoru ne ukazuju da je izvađeno više materijala nego što je bilo potrebno za regulaciju", navode iz Uprave.
Izvorište Bolje sestre je izvor regionalnog vodosnabdijevanja i nalazi se oko deset kilometara južno od Podgorice. Vodu dobija iz podzemnog izvora nastalog zbog kraške geomorfologije regiona i uliva se u basen Malo blato, jedan od mnogih izvora koji se ulivaju u Skadarsko jezero.
Uprava navodi da je Hidrometeorološki zavod Crne Gore u avgustu 2005. godine izveo opit bojenja na Morači kod Grbavaca. Tada nije konstatovana pojava boje niti komunikacija u pravcu izvorišta. Zavod je, kako navode, pratio i kvalitet i količinu vode izvorišta i rijeke Biševine.
Zakonom o vodama za sanitarnu zaštitu izvorišta određuju se tri zone: šira, uža i zona neposredne zaštite. Granice se određuju prema hidrološkim, hidrogeološkim i drugim svojstvima zemljišta i slivnih područja.
"Uprava za vode, u skladu sa zakonom, donijela je rješenje o zonama sanitarne zaštite za izvorište Bolje sestre u basenu Skadarskog jezera, za potrebe vodosnabdijevanja Crnogorskog primorja. Važno je naglasiti da šira zona zaštite nije označena i da se u rješenju konstatuje da su za utvrđivanje granica ove zone potrebna „dodatna hidrogeološka istraživanja i posebno opiti testiranja pri različitim stanjima nivoa izdani (velike i male vode)“. Šira zona zaštite (III zona zaštite), koja treba da obuhvati teritoriju slivnog područja izvorišta, do danas nije određena, a Regionalni vodovod angažovao je konsultante koji rade na određivanju granica ove zone. Još je važno istaći da se u užoj zoni sanitarne zaštite zabranjuje vađenje pijeska i šljunka iz aluviona Morače i iz glaciofluvijalnih sedimenata Grbavaca na potezu od Lekića do Vukovačkog mosta, osim za potrebe regulacije rječnog toka", kažu u Upravi.
Regionalni vodovod Crnogorsko primorje Budva zadužen je da sprovede monitoring i dalja ispitivanja potrebna za izradu Projekta zona sanitarne zaštite izvorišta. Tim ispitivanjima treba utvrditi sliv, odnosno III zonu zaštite, što je, prema Upravi, ključno da bi se utvrdila povezanost Morače sa izvorištem.
To znači da su radovi na Morači zaustavljeni 2020. godine zbog moguće veze rijeke sa izvorištem, a da ta veza, prema odgovoru Uprave, ni danas nije utvrđena.
Uprava za vode smatra da postoji opravdana osnova za novi model upravljanja eksploatacijom, kroz osnivanje privrednog društva u državnom vlasništvu za regulaciju rječnih tokova i eksploataciju rječnih nanosa. Kao ključne efekte navode realizaciju programskih ciljeva Vlade u reformi sektora upravljanja vodama, zaštitu od štetnog dejstva voda i zaštitu životne sredine. Navode i rast industrijske proizvodnje i povoljniji ambijent za investicije u građevinarstvu. Novi model bi, prema Upravi, regulisao tržište agregata i smanjio sivu ekonomiju, koja je, kako kažu, veoma izražena zbog nelegalne eksploatacije pijeska i šljunka. Očekuju i unapređenje prodaje rječnih nanosa i nova zapošljavanja.