Posjetili smo Radunovu kulu i osjetili duh prošlih vremena
U srcu Lješanske nahije, u Progonovićima, nalazi se kula Radunova.
Mjesto koje odiše istorijskim duhom i koje je opjevano u Njegoševom Gorskom vijenscu kroz stihove čuvenog lika Vuka Mandušića — vojvoda Radun je junak čija je kula postala simbol otpora i časti, jer se baš tu odigrao boj protiv Osmanlija 23. maja 1691. godine.
Prema predanju i zapisima, oko dvijestotine osmanskih haračlija i poturica napalo je Radunovu kulu sa namjerom da slome otpor i pokore narod Lješanske nahije. Vojvoda Radun zatvorio se u kulu zajedno sa svojom suprugom Ljubicom, koja je ostala upamćena kao jedna od rijetkih žena čije se ime pominje u „Gorskom vijencu“.
"Sam se Radun u kulu nagnao
i s njim zena njegova Ljubica;
zena mlada, ama soko sivi,
puni puske svome gospodaru.
Radun gadja s prozora od kule,
sedminu je na obor ubio”
U pomoć Radunu tada pristižu Vuk Mandušić i drugi ratnici iz Lješanske i okolnih nahija. Kako je opisano u Gorskom vijencu crnogorski borci porazili su Osmanlijr i gonili su ih sve do Kokota i Lješkopolja.
Tog dana je Radunova kuća spaljena do temelja, ali u pomoć Mandušića, Mićunovića i saobaraca iz drugih sela kuća je obnovljena.
Sudbina vojvode Raduna završila se 1724., kada je osmanski vezir Ćuprilić pozvao Raduna i još 36 crnogorskih glavara na pregovore, uz dato obećanje da im se ništa neće dogoditi. Uprkos datoj riječi vojvoda Radun i ostali bili su pogubljeni na Sitnici u Lješkopolju.
POGLEDAJTE VIDEO: