Motivi zbog kojih neko podmeće požar mogu biti različiti. Dok neki to čine iz impulsa, drugi u požaru vide mogućnost za ostvarivanje materijalne koristi.
Dok se svakog ljeta naši vatrogasci bore sa požarima koji ugrožavaju živote, imovinu i prirodu, pitanje odgovornosti onih koji ih izazivaju ponovo je u fokusu javnosti. Podaci Uprave policije pokazuju da je od početka prošle godine procesuirano 50 osoba zbog sumnje da su počinile krivična djela povezana sa podmetanjem požara, prenosi RTCG.
Ipak, ostaje pitanje da li su počinioci svjesni posljedica svojih postupaka, ali i da li postojeće sankcije dovoljno odvraćaju od ovakvih djela.
„Ispostavlja se da imate pojedinaca koji toga ili nisu svjesni ili su svjesni, ali imaju neke, da kažem, pomalo i devijantne namjere, a to je da ipak izazovu taj požar, bez svijesti o tome do koje mjere to sve može da pođe. Jer, vidite, prošle godine smo, nažalost, u tim požarima izgubili jedan ljudski život. Tako da, sankcije da se mijenjaju ili pooštravaju, svakako da, ali nijedna sankcija ne može biti primjerena, da kažem, katastrofičnosti u posljedicama koje mogu da nastanu“, kazao je ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić.
Motivi zbog kojih neko podmeće požar mogu biti različiti. Dok neki to čine iz impulsa, drugi u požaru vide mogućnost za ostvarivanje materijalne koristi.
“Kod materijalne koristi ne govorimo o piromaniji, govorimo o ljudima koji opožare neku površinu da bi od toga imali korist. I to takođe treba da se prosto prati i procesuira na adekvatan način. A kod piromanije, dakle, imamo jedan neodoljivi impuls da se to uradi. Osoba nema svijest o materijalnoj koristi, to njoj nije važno. Njoj je važno da ona osjeti to uzbuđenje vatre“, kazala je psihološkinja Andrijana Pejaković.
Bez obzira na motiv, sagovornici su saglasni da počinioci moraju odgovarati za posljedice svojih postupaka. Advokat Veselin Radulović smatra da problem nije samo u visini kazni, već i u tome koliko se postojeće zakonske odredbe efikasno primjenjuju.
„Taj problem treba riješiti tako što će se ovaj zakonik koji sada imamo strožije primjenjivati, a prvenstveno što će se uraditi više na tome da se izvršioci ovih krivičnih djela identifikuju, otkriju i da se procesuiraju, a zatim da se pred sudom kazne onako kako bi to odgovaralo shodno težini ovih djela koje vrše i shodno posljedicama koje prouzrokuju“, kazao je Radulović.
Sličnog stava je i ministar Ćulafić, koji ističe da je, pored eventualnog pooštravanja sankcija, ključno da počinioci budu otkriveni i izvedeni pred lice pravde.
„Svakako da uticati na povećanje nekih potencijalnih sankcija, odnosno njihovu rigoroznost, može da bude, naravno, jedna od opcija. Mislim da je mnogo važnije kada se počinioci ovakvih privedu pravdi, a kasnije adekvatno sankcionišu. I mislim da je vrlo važno o tome komunicirati u javnosti, da svaki građanin zna koju vrstu sankcije može takođe da očekuje uslijed paljenja požara i štete koju nanese“, dodao je Ćulafić.
Za krivično djelo izazivanje opšte opasnosti, koje obuhvata i podmetanje požara, propisana je kazna zatvora do osam godina, prenosi RTCG.
Ipak, pitanje ostaje koliko se ta zakonska mogućnost u praksi koristi.
„U pravosuđu sam, nije mi poznato da li je neko u skorije vrijeme procesuiran i adekvatno sankcionisan za to krivično djelo“, zaključio je Radulović.
Sagovornici zato ukazuju da borba protiv podmetanja požara ne može počivati samo na preventivi i radu vatrogasaca. Efikasno otkrivanje počinilaca, njihovo procesuiranje i adekvatno kažnjavanje ključni su kako bi se spriječile posljedice koje, osim ogromne materijalne štete i uništavanja prirode, mogu ugroziti i ljudske živote.