Ustavni sud je ocijenio da je Ustavnim zakonom za sprovođenje Amandmana, koji je usvojen prostom većinom, praktično uveden novi osnov za prestanak sudijske funkcije, mimo razloga koje propisuje Ustav
Ustavni sud Crne Gore usvojio je ustavnu žalbu bivše sutkinje tog suda Fetije Međedović, ukinuo presudu Vrhovnog suda Crne Gore i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Razlog za takvu odluku je činjenica da redovni sudovi nijesu suštinski razmotrili njen ključni argument – da joj je Ustavom garantovani devetogodišnji mandat prijevremeno okončan na osnovu Ustavnog zakona za sprovođenje Amandmana na Ustav, donijetog prostom većinom, iako takav način prestanka funkcije nije bio predviđen samim Ustavom, prenosi CdM.
Međedović je 17. novembra 2011. godine izabrana za sutkinju Ustavnog suda na mandat od devet godina, koji je trebalo da traje do novembra 2020. godine. Ipak, nakon ustavnih promjena i izbora novog sastava Ustavnog suda, njena funkcija prestala je 27. decembra 2013. godine, gotovo sedam godina prije isteka mandata, bez posebne odluke Skupštine o prestanku funkcije ili razrješenju koju bi mogla osporavati.
Amandmanima na Ustav iz 2013. godine izmijenjeni su način izbora sudija Ustavnog suda, trajanje njihovog mandata i uvedena kvalifikovana većina za njihov izbor i razrješenje. Međutim, tim izmjenama nije uveden novi osnov za prijevremeni prestanak mandata tadašnjih sudija.
Ustavni sud je ocijenio da je Ustavnim zakonom za sprovođenje Amandmana, koji je usvojen prostom većinom, praktično uveden novi osnov za prestanak sudijske funkcije, mimo razloga koje propisuje Ustav.
“Ustavni sud je ocijenio da je na taj način sprovodbeni zakon suštinski uveo novi osnov za prestanak sudijske funkcije mimo razloga propisanih Ustavom”, navodi se u saopštenju.
Sud je upozorio da bi prihvatanje takve prakse moglo dovesti do ozbiljnog narušavanja ustavnog poretka.
“Ustavni sud je upozorio da bi prihvatanje takve mogućnosti vodilo „ustavnoj anarhiji“, jer bi se ustavnim zakonima za sprovođenje budućih reformi, prostom većinom, mogli mijenjati Ustavom propisani uslovi za prestanak mandata najviših državnih organa – pa bi se na isti način moglo omogućiti raspuštanje Skupštine, smjena Vlade ili razrješenje predsjednika države, odnosno intervenisati u mandate Sudskog i Tužilačkog savjeta, mimo uslova koje propisuje Ustav.”
Nakon prestanka funkcije, Međedović je koristila pravo na naknadu zarade, a potom ostvarila pravo na penziju. U parničnom postupku tražila je od države naknadu štete u iznosu razlike između zarade koju bi ostvarivala kao sutkinja Ustavnog suda i penzije koju je primala, za period od 1. novembra 2016. do 18. juna 2020. godine, piše CdM.
Osnovni, Viši i Vrhovni sud ranije su odbili njen zahtjev, smatrajući da joj je funkcija prestala po sili zakona izborom novog sastava Ustavnog suda, da posebna odluka Skupštine nije bila potrebna i da nije imala legitimno očekivanje da će primati zaradu do isteka mandata.
Ustavni sud je, međutim, zauzeo drugačiji stav kada je riječ o legitimnom očekivanju.
“Izborom Međedović na devetogodišnji mandat, čije je trajanje bilo garantovano Ustavom, nastalo je legitimno očekivanje da će funkciju obavljati do isteka mandata, osim ako prije toga nastupi neki od Ustavom propisanih razloga za prestanak ili razrješenje. Činjenica da je mandat kasnije prekinut po sili novog zakona nije mogla retroaktivno poništiti to pravo”, navodi se u odluci.
Sud je ocijenio da su redovni sudovi primijenili pretjerano formalan pristup i da nijesu stvarno ispitali suštinu njenih navoda o nezakonitom prekidu mandata.
„Naprotiv, iscrpljujući se u ponavljanju istih navoda na svim nivoima nadležnosti, sudovi su zapravo samo prepisali Odluku Ustavnog suda koja je prethodno donijeta u normativnoj kontroli i suštinski samo zaključili da zakonitost ne cijene u redovnom postupku, već to čini Ustavni sud u postupku normativne kontrole“, navedeno je u odluci.
Ustavni sud podsjetio je da se 2015. godine proglasio nenadležnim za ocjenu ustavnosti Ustavnog zakona za sprovođenje Amandmana, smatrajući da taj akt predstavlja sastavni dio ustavnih promjena. Istovremeno je tada ukazao da se posljedice primjene tog akta prema konkretnim licima mogu razmatrati u posebnom postupku.
Sada je zaključeno da Međedović takvu djelotvornu zaštitu nije dobila pred redovnim sudovima.
U odluci se navodi i da je Ustav „živi instrument“, te da razvoj međunarodnih standarda i prakse međunarodnih sudova može zahtijevati preispitivanje ranijih pravnih stavova, naročito kada je riječ o zaštiti nezavisnosti sudstva, sigurnosti mandata i zabrani retroaktivnog zadiranja u postojeće funkcije.
Ustavni sud pozvao se na praksu Evropskog suda za ljudska prava, posebno na predmet Kovesi protiv Rumunije, u kojem je istaknuto da pravo na pristup sudu ima poseban značaj kada najviši državni organi odlučuju o statusu nosilaca pravosudnih funkcija.
Takođe je ukazano da je Venecijanska komisija, prilikom razmatranja ustavnih reformi u Crnoj Gori 2013. godine, izrazila žaljenje što tadašnjim sudijama Ustavnog suda nije omogućeno da završe svoje mandate.
U odluci je naglašeno da ustavne i zakonske reforme ne mogu biti korišćene kao sredstvo za retroaktivni prekid garantovanih sudijskih mandata, jer je sigurnost mandata jedna od osnovnih garancija nezavisnosti pravosuđa.
„Sud smatra da je ovaj predmet otkrio ozbiljan problem u funkcionisanju sistema podjele vlasti i uticaja na nezavisnost sudija Ustavnog suda, pravnu sigurnost i vladavinu prava. Sudovi su propustili da utvrde, slijedeći međunarodne standarde koji su upozoravajući za svaku državu, da je došlo do kršenja nezavisnosti i stalnosti mandata na ovaj način, čime u praksi nije obezbijeđeno ovo jezgrovito pravo na način kako je Ustavom garantovano, jer se ne osigurava dovoljna odvojenost pravosuđa od drugih grana državne vlasti.“
Ustavni sud ovom odlukom nije dosudio naknadu štete niti odredio njen iznos. Presuda Vrhovnog suda ukinuta je zato što redovni sudovi nijesu djelotvorno razmotrili tvrdnje da je šteta koju Međedović potražuje posljedica prijevremenog prestanka Ustavom garantovanog mandata, prenosi CdM.
U ponovnom postupku Vrhovni sud će morati da ispita sve navode podnositeljke žalbe u skladu sa pravnim stavovima Ustavnog suda i međunarodnim standardima koji se odnose na nezavisnost sudstva, sigurnost mandata, pravnu sigurnost i pravo na djelotvornu sudsku zaštitu.