Poseban akcenat stavljen je na princip da troškove sanacije snosi zagađivač.
Operateri koji izazovu štetu u životnoj sredini ubuduće će imati jasnije definisane obaveze, dok će država dobiti veća ovlašćenja za reagovanje u slučajevima ekoloških incidenata. Vlada Crne Gore dostavila je Skupštini Predlog izmjena i dopuna Zakona o odgovornosti za štetu u životnoj sredini, s ciljem dodatnog usklađivanja sa propisima Evropske unije i unapređenja sistema zaštite prirodnih resursa, prenosi CdM.
Predloženim izmjenama preciziraju se nadležnosti institucija, proširuju obaveze operatera i pooštravaju kazne za nepreduzimanje mjera prevencije i sanacije štete.
„Pravo zaštite životne sredine predstavlja jedan od ključnih instrumenata regulisanja i upravljanja održivim razvojem, koji je prepoznat kao jedan od temeljnih ciljeva savremenog međunarodnog prava i javnih politika. Ostvarivanje održivog razvoja podrazumijeva uspostavljanje efikasnog sistema upravljanja životnom sredinom, usmjerenog na smanjenje rizika od zagađenja, sprječavanje degradacije ekosistema i plansko, racionalno korišćenje prirodnih resursa“, navodi se u obrazloženju Vlade.
Poseban akcenat stavljen je na princip da troškove sanacije snosi zagađivač.
„Zakon kojim se uređuje odgovornost za štetu u životnoj sredini predstavlja važan regulatorni mehanizam za sprovođenje načela ‘zagađivač plaća’, kojim se jasno utvrđuje obaveza operatera da snosi odgovornost za štetne posljedice svojih aktivnosti“, ističe se u dokumentu.
Prema predlogu, operater je dužan da odmah preduzme preventivne mjere kada postoji opasnost od nastanka štete i o tome obavijesti nadležne organe. Ukoliko je šteta već nastala, mora sprovesti mjere za njeno ograničavanje i sanaciju, kao i pripremiti plan remedijacije, piše CdM.
„Kada je šteta nastupila, operator je dužan da sprovede odgovarajuće mjere remedijacije. Mjere remedijacije obuhvataju skup mjera ili kombinaciju mjera usmjerenih na oporavak, rehabilitaciju ili nadomještanje oštećenih prirodnih resursa i njihovih funkcija, uključujući i privremene mjere i mjere za ublažavanje posljedica štete“, navodi se u obrazloženju.
Novina je i veće uključivanje javnosti i nevladinog sektora u postupke vezane za štetu u životnoj sredini, kao i uspostavljanje elektronske evidencije svih slučajeva ekološke štete.
Predviđene su i strože kazne. Pravna lica koja ne prijave opasnost ili ne sprovedu propisane mjere moći će biti kažnjena od 4.000 do 80.000 eura, dok su za odgovorna lica i preduzetnike predviđene posebne novčane sankcije i mogućnost privremene zabrane obavljanja djelatnosti.
U Vladi smatraju da će izmjene doprinijeti efikasnijoj zaštiti životne sredine i ispunjavanju obaveza iz pregovaračkog Poglavlja 27.
„Predloženim zakonom obezbjeđuje se dalje usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa Direktivom 2004/35/EZ i njenim izmjenama, čime se ispunjavaju obaveze iz procesa pristupanja Evropskoj uniji, naročito u okviru pregovaračkog Poglavlja 27 – Životna sredina i klimatske promjene“, navodi se u obrazloženju koje prati zakonski predlog.