Međunarodni praznik rada je državni praznik, a neradni su 1. i 2. maj.
U znak sjećanja na dan kada su radnici u Čikagu štrajkom i protestima počeli da se bore za osmočasovno radno vrijeme, obilježava se Međunarodni praznik rada – Prvi maj. U Srbiji i regionu tradicionalno se u zoru izlazi na prvomajski uranak u prirodu, a sindikati organizuju proteste. Širom svijeta organizuju se i parade. Međunarodni praznik rada je u Srbiji državni praznik, a neradni su 1. i 2. maj.
Praznik rada obilježava se 1. maja, na dan kada su radnici u Čikagu 1886. štrajkom i protestima počeli da se bore za osmočasovno radno vrijeme. Trećeg maja došlo je do sukoba radnika koji su bili članovi sindikata sa štrajkbreherima. U sukobe se umiješala policija, a četiri pripadnika sindikata su ubijena.
Narednog dana na Trgu Hejmarket anarhisti su organizivali demonstracije. Osoba čiji identitet nije utvrđen bacila je bombu kojom je ubijeno sedam, a ranjeno 67 policajaca. Osam anarhista je uhapšeno, optuženo za ubistvo i osuđeno na smrt, iako njihova krivica nije utvrđena.
Na prvom kongresu Druge internacionale 1889. odlučeno je da se naredne godine održi velika manifestacija kojom će se proslaviti 1. maj, u znak sjećanja na aferu "Hejmarket" u Čikagu, ali i kao vid borbe za radnička prava.
Drugi kongres Radničke internacionale je odlučio da se od 1890. godine, 1. maja širom svijeta održavaju manifestacije, demonstracije i štrajkovi, kao jedan od vidova klasne borbe, što je do kraja 19. i početkom 20. veka dobilo masovne razmjere.
U mnogim evropskim zemljama i američkim gradovima 1890. godine radnici su izašli na ulice tražeći, kao i u Čikagu, osmočasovno radno vrijeme. U Njemačkoj je došlo i do nereda kada se u proteste umiješala policija, a u mnogim gradovima demonstracije su održane uprkos pretnjama vlasti da će policija rastjerati učesnike.
Praznik rada u Srbiji – od zabrana do uranaka
Obilježavanje Međunarodnog praznika rada u Srbiji prešlo je dug put – od zabrane održavanja kojoj su prkosili radnici protestnim šetnjama, bojkotom rada i zborovima, preko prvomajskih uranaka do obaveze koju je uveo Josip Broz Tito 1945. godine. Slavljenje tog praznika predstavljalo je borbu ne samo za radnička, već i za politička prava i slobode.
U Službenom listu Demokratske Federativne Jugoslavije 24. aprila 1945. godine objavljena je Uredba o proglašenju Prvog maja državnim praznikom, koju je potpisao Josip Broz Tito:
"Prvi maj proglašava se državnim praznikom. U državnim nadleštvima, državnim i privatnim ustanovama i preduzećima toga dana neće se raditi. Prvog maja sve radnje moraju biti zatvorene."
Obilježavanje praznika u Srbiji je počelo ranije – 1893. godine. Tada su se u osam časova radnici okupili u "Radničkoj kasini" u Makedonskoj ulici, noseći crvene trake na kojima je pisalo "Proleteri svih zemalja, ujedinite se!"
Iz godine u godinu pokret je rastao, na proslavama se pojavljivalo sve više ljudi, a među predstavnicima socijalističkog pokreta, između ostalih, bili su Vasa Pelagić i Dimitrije Tucović. Početak 20. vijeka je obilježila zabrana kretanja povorki u određenim delovima grada, dok je crvena boja postala simbol pokreta.
Do kraja tridesetih i četrdesetih godina organizuju se obustave rada, demonstracije i stalno se ističu zahtjevi da se zemlja pripremi za otpor protiv fašističke agresije. I tokom okupacije 1941, na poziv Komunističke partije Jugoslavije održane su demonstracije.
Tek posle Drugog svjetskog rata, Praznik rada je ozvaničen i prešao kompletan put od zabrane do obaveze. Vremenom je postao običaj da se tog dana u zoru izlazi na prvomajski uranak.
Prvomajske proslava u seoskim sredinama u Srbiji počele su najprije u području kod Mladenovca, 1895. godine.
Protesti radnika širom svijeta - zahtijevaju bolje uslove i veće plate
Prošle godine, povodom Međunarodnog praznika rada, stotine hiljada ljudi protestovalo je u brojnim gradovima širom svijeta. Od Pariza i Berlina do Buenos Ajresa i Seula, radnici su izlazili na ulice ukazujući na ekonomske nepravde, loše uslove rada i nedostatak zaštite radničkih i sindikalnih prava.
Zahtjevi demonstranata bili su jasni – bolji uslovi rada, veće plate i socijalna pravda. Protesti su u mnogim zemljama bili izraz otpora mjerama štednje i rastućoj inflaciji, koja je dodatno otežala život radničke klase. U Beču je organizovan veliki protest na kome je učestvovalo oko 120.000 ljudi. Okupljeni su se okupili kako bi izrazili svoje stavove i zahtjeve u vezi sa radničkim pravima i socijalnom pravdom.
U Francuskoj su demonstracije bile usmjerene protiv reforme penzionog sistema, dok su u Španiji građani zahtijevali povećanje plata usljed inflacijskih pritisaka. U Latinskoj Americi, posebno u Meksiku i Argentini, protestni marševi su se fokusirali na radne uslove u javnom sektoru i očuvanje osnovnih radničkih prava.
Dok su u nekim gradovima protesti protekli mirno, u pojedinim zemljama došlo je do sukoba sa policijom. Ipak, poruka sa ulica ostaje ista – radnici širom svijeta traže veće poštovanje, bezbjedne poslove i konkretne mjere koje će poboljšati njihov život.
Prvi maj širom svijeta - ljubav, sreća, ljeto i tajna drveća
Dok se u mnogim zemljama Prvi maj obilježava kao Praznik rada, u drugim krajevima svijeta ovaj datum prati bogata tradicija proslava proleća, ljubavi i nade u bolje vrijeme.
U Engleskoj, Prvi maj ima korjene u paganskim običajima i vjekovnoj proslavi dolaska ljeta. Još od srednjeg vijeka, mještani su u zoru izlazili u prirodu da skupljaju svježe cvijeće kojim su ukrašavali visoki drveni stub – tzv. majsko drvo. Oko majskog stuba plesalo se i pjevalo uz živu muziku, a muškarci su izvodili "morus ples" u kostimima ukrašenim zvončicima. Poseban trenutak bio je izbor najljepše djevojke – "kraljice maja".
Još jedna stara tradicija, koja se i dalje održava u pojedinim djelovima Engleske, jeste da djeca nose cvijeće od kuće do kuće u zamjenu za novčiće. Sakupljeni peni se zatim bacaju u bunar želja.
U Njemačkoj, Češkoj i Slovačkoj, običaj je da mladići tajno postavljaju "majsko drveće" – najčešće glog – ispred prozora svojih simpatija. To simbolizuje ljubav i odanost.
U Švajcarskoj, ispod prozora djevojaka postavljaju se mali borovi kako bi im donijeli zdravlje, napredak i uspjeh. U Grčkoj, prvomajski festival datira sve do starih Grka. Poznata kao "Protomagija", proslava je u znaku cvijeća, prirode i proljeća. Cvjetni vjenci okačeni su na vrata, obično napravljeni od poljskog cvijeća kao što su tratinčice i mak. Deca rano ustaju i kreću da vide prvu lastu. Kada ga pronađu, idu od vrata do vrata pjevajući pjesme da dočekaju proljeće. Komšije će ih često nagraditi poslasticama kao što su voće, orasi i kolači.
Svake godine 1. maja, ljudi na Havajima slave "Lei Dai", gdje daju lei, tradicionalni cvjetni vjenac. Davalac mora da ga stavi oko vrata primaoca i da ga proprati tradicionalnim poljupcem Lei Dai.
U Francuskoj i Italiji, Prvi maj ima više vjerski format, pri čemu su obije zemlje festival posvetile Djevici Mariji. Ljudi stavljaju cvijeće na statue i paradiraju ulicama.
U Francuskoj takođe vezuju cvijeće za rep krave, kojom se potom prodefiluje gradom. Postoji vjerovanje da ako imate sreće da dodirnete jednu od krava, to će vam donijeti sreću. Takođe muzu kravu rano ujutru i piju njeno svježe mlijeko, jer smatraju da će im to donijeti sreću do kraja godine.
(RTS/Reuters/MONDO)