HRA protestuje zbog toga što su poslanici Skupštine Crne Gore, usvojili Predlog zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, kojim je, smatraju u HRA, selektivno propisan institut 'civilne žrtve rata', koji podrazumijeva pravo na novčanu naknadu.
“Civilnim žrtvama rata će se smatrati žrtve oružanog sukoba sa NATO u Crnoj Gori, ali ne i porodice civilnih žrtava iz Crne Gore koje su stradale od posljedica oružanih sukoba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, poput otetih putnika iz voza u stanici Štrpci. Nadamo se da je usvajanje ovakvog diskriminatornog rješenja posljedica nedovoljnog promišljanja, a ne diskriminatorne namjere” saopštili su iz HRA.
Dalje navode da je spornim članom 17a propisano da je porodica civilne žrtve rata „porodica lica koje je poginulo, umrlo ili nestalo tokom oružanih sukoba za vrijeme ratnog stanja, na teritoriji Crne Gore“.
“Jedan od dva kumulativno postavljena uslova, da je zločin nad civilima morao biti izvršen „za vrijeme ratnog stanja“, isključuje sve žrtve do kojih je došlo u vezi oružanih sukoba devedesetih godina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, jer Savezna Republika Jugoslavija tada ratno stanje nije proglasila, zato što su njene vlasti željele da zataškaju vojnu i drugu podršku koju su pružale predstavnicima srpske manjine u ratovima na toj teritoriji. Ratno stanje je devedesetih godina bilo proglašeno samo za vrijeme sukoba sa NATO 1999. godine. Drugi kumulativni uslov „na teritoriji Crne Gore“, dodatno isključuje porodice putnika otetih iz voza u Štrpcima, jer je do njihovog stradanja došlo na teritoriji Bosne i Hercegovine, iako se radi o crnogorskim državljanima”, ističu iz HRA, prenosi Standard.
Podsjećaju da je “ovaj diskriminatorni amandman” juče predložio poslanik Demokrata, Momo Koprivica, nadležni odbori su ga prihvatili (Zakonodavni odbor i Odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranje) i usvojen je istog dana većinom glasova poslanika, njih 41, među kojima su bili i poslanici Bošnjačke stranke i URA-e, što “posebno iznenađuje, imajući u vidu programska usmjerenja i ranija zalaganja tih političkih partija”.
“Ovakvo rješenje u suprotnosti je i sa preporukama Komiteta za prinudne nestanke, kao i Radne grupe UN za prinudne nestanke koji su još 2015. godine zahtjevali od Crne Gore da obezbijedi brzu, pravičnu i adekvatnu kompenzaciju svim osobama koje su pretrpijele štetu kao direktan rezultat prisilnih nestanaka, bez obzira na to kada je on izvršen, naglašavajući da njihova prava treba da budu garantovana na nediskriminatoran način”, kazali su iz HRA.
Kako predsjednik države Milo Đukanović već “odbija da potpiše zakone koje je Skupština Crne Gore donijela poslije ukaza o njenom raspuštanju”, iz HRA su apelovali na novoizabranog predsjednika države, Jakova Milatovića, da ni on ne potpiše usvojeni Predlog zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, već da ga poslije predstojećih parlamentarnih izbora vrati novom, legitimnom, sazivu Skupštine, od kojeg očekujemo da nepravdu ispravi.
“Iako je bio potreban samo jedan dan za usvajanje pomenutog diskriminatornog rješenja, Rezolucija o zločinu u Štrpcima, koju su inicirale porodice žrtava, čeka da dođe na red za skupštinsku raspravu već godinu dana, od maja 2022. godine. U predlogu te Rezolucije se navodi da „Skupština Crne Gore poziva Vladu Crne Gore da nađe pravni mehanizam za dodjeljivanje statusa civilnih žrtava rata porodicama otetih, kao izraz solidarnosti i moralne podrške“”, dodaju u saopštenju, kako prenosi Standard.
Iako po ovom pitanju ništa nije učinjeno, jedan od predlagača Rezolucije, poslanica Suada Zoronjić (URA), odlučila je, kažu iz HRA, da podrži predložene izmjene Zakona koje isključuju porodice stradalih u Štrpcima.
“Isto su učinili i ostali predstavnici Građanskog pokreta URA, ali i predstavnica Bošnjačke stranke, Kenana Strujić Harbić, od kojih se moglo očekivati da se sjete i žrtava otmice u Štrpcima i založe se za njihov jednak tretman”, naglasili su iz HRA.
Akcija za ljudska prava se, podsjećaju, više puta zalagala za uvođenje instituta koji bi svim civilnim žrtvama ratova devedesetih pružio zaštitu, jer to, smatraju, predstavlja moralni dug Crne Gore koji bi morao biti ispoštovan.
“Međutim, ovo mora biti učinjeno na legitiman način, od strane zakonodavnog tijela u punom mandatu, koje među žrtvama neće praviti nikakvu razliku”, zaključuju u saopštenju, prenosi Standard.