Jedan običaj kaže da devojke na Veliki četvrtak uveče pod jastuk treba da stave ogledalo, češalj, peškir.
Srpska pravoslavna crkva i vjernici sjutra, 13. aprila, proslavljaju Veliki četvrtak u sećanje na poslednje obedovanje Isusa Hrista, poznato kao Tajna večera.
Prilikom obilježavanja Velikog četvrtka nema veselja, a u narodu postoje razna vjerovanja i običaji. Tog dana u hramovima se služi liturgija Svetog Vasilija velikog, a na Veliki četvrtak je ustanovljena i Sveta tajna pričešća, zbog čega se vjeruje da će i najvećim grešnicima koji se tog dana pričeste biti oprošteni grehovi.
Hristove reči se na Veliki četvrtak, ponavljaju na liturgijama pre pričešća vjernika, po uzoru na prvu pričest Hristovu i njegovih apostola. Praznik je jedan od dana određenih za pričešće vjernika, koji su poštujući pravoslavni kanon, "postili na vodi" najmanje pet poslednjih dana.
Na liturgijama se vjernici pričešćuju hlebom ili naforom - telom Hristovim i vinom koje je simbol njegove krvi prolivene za spas ljudskog roda. Za Veliki četvrtak u narodu postoje razna vjerovanja i običaji. U manastir Tronošu seljaci iz obližnjih sela donose na ovaj dan veliku svijeću, tešku više desetina kilograma od čistog voska, koja se pali tokom čitave godine, dok se ne donese sledeća.
Veliki četvrtak je u Šajkašu bio je vezan za devojačka gatanja. Devojke na Veliki četvrtak uveče pod jastuk stave ogledalo, češalj, peškir i prije nego što zaspe kaže: "Koji je moj suđenik neka dođe noćas da se obriše peškirom, češljem da se očešlja, ogledalom da se ogleda".
Vjerovalo se da će se devojka udati za momka kog te noći sanja. Devojke su da bi saznale gde će se udati, u selu ili u nekom drugom mjestu, u bašti sejale bosiljak uoči Velikog četvrtka i sutradan provjeravale to mjesto. Vjerovalo se da ako je na poravnatoj zemlji u bašti otisak kopita, onda će se udati van sela, a ako su videle otisak šape ili ljudskog stopala, to im je bio znak da će se udati u selu.
U nekim selima u Šajkašu na Veliki četvrtak devojke su pijre zalaska sunca drmale rodnu voćku ili drvo zovu tri puta i potom osluškivale koje će ime prvo čuti: ako su čule muško ime, verovale su da će se udati te godine.