Danas se očekuje usvajanje Zakona o dopunama i izmjenama Zakona o upravnom sporu u Skupštini Crne Gore.
,,Na tekst predloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom sporu, Skupštini Crne Gore je dostavljen određeni broj amandmana. Posebnu pažnju pravničke javnosti zavrijedio je amandman kojim je traženo da se postupci koji do dana početka primjene ovog zakona (Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom sporu) nijesu okončani, okončaju po odredbama Zakona o upravnom sporu (‘’Sl.list CG’’, br.54/2016), dakle po trenutno važećem zakona", napominju iz Upravnog suda.
Jedan od ciljeva donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom sporu je doprinos boljoj efikasnosti upravnog pravosuđa, a sve u cilju ostvarenja prava na suđenje u razumnom roku i prava na pravično suđenje, kao osnovnih prava garantovanih u čl.6 EKLJ, zbog čega sudije Upravnog suda Crne Gore smatraju da bi predložene izmjene Zakona o upravnom sporu trebale da bude u funkciji ubrzanja postupka koji se vode pred Upravnim sudom.
,,Ukoliko bi se prihvatio amandman kojim se traži da se i nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna zakona, na postupke koji nijesu ukončani, primjenjuje zakon koji je prestao da važi stupanjem na snagu izmjena i dopuna, došli bi u situaciju da imamo produženo dejstvo starog zakona na postupke u toku. Navedena situacija nije pravno nemoguća, i zakonodavac je može, iz razloga cjelishodnosti propisati u završnim i prelaznim odredbama. Međutim, u pravnoj teoriji je osnovni princip da se na postupke koji su u toku primjenjuje novi procesni zakon, te da se u tom slučaju ne radi o retroaktivnoj primjeni prava, već o tzv. trenutnoj ili neposrednoj primjeni procesnih normi. Osnovni razlog zbog kojeg se norme procesnog prava trenutno primjenjuju je, da se ne bi paralelno primjenjivala dva procesna zakona u dužem vremenu2, a što i predstavlja garanciju pravne sigurnosti", saopšteno je iz Upravnog suda.
S druge strane, kada je u pitanju načelo cjelishodnosti, odmah treba postaviti pitanje u čemu se ta cjlishodnost ogleda. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, treba istaći da je pred Upravnim sudom u toku oko 15000 postupaka, od kojih se par hiljada tužbi odnosi na ćutanje upave, te da ta ''cjelishodnost'' najviše ''pogađa'' upravo postupke po tužbi zbog ćutanja uprave. Jer, prema Zakonu o upravnom sporu, održavanje usmene rasprave je preduslov za ostvarivanje troškova koji su nastali pred sudom, pa i ne čudi zainteresovanost da se zadrži pravilo po kojem je usmene rasprave neohodno održati i u slučajevima ćutanja uprave. Situacija u praksi je da se tužba zbog ćutanja uprave najčešće ne podnosi od strane kvalifikovanih punomoćnika, ali se isti kasnije angažuju, isključivo u cilju ostvarivanja troškova postupka, jer iskustvo iz sudnice ukazuje da se na raspravi ističu navodi koji su već istaknuti u tužbi.
Imajući u vidu sadašnji broj predmet pred Upravnim sudom, troškovi postupaka bi građane Crne Gore, zbog tužbi usljed ćutanja uprave, koštali nekoliko miliona eura. Naročito je neophodno istaći, da po tužbama usljed ćutanja uprave i nije potrebno održavanje usmenih rasprava, a što je i intencija zakonodavca u predloženim izmjenama i dopunama zakona.
,,Veoma je bitno naglasiti da se neodržavanjem usmenih rasprava po tužbama zbog ćutanja uprave, ne ograničava pravo na pristup sudu, niti se krši Ustavom zajamčeno pravo jednakosti svih pred zakonom, imajući u vidu da je pravilo da je pred instanciono višim sudovima, održavanje usmene rasprave, izuzetno", navode iz Upravnog suda.
Osim toga, Evropski sud za ljudksa prava je u predmetu Jusila protiv Finske (73053/01/2006) stanovišta da, nakon što je domaći sud presudio, neodržavši javnu raspravu sa strankama, pošto su one dostavile podneske u pisanom obliku, nema povrede čl.6 Evropske konvencije.
Prema tome, zaključak sudija Upravnog suda Crne Gore je da bi eventualno usvajanje navedenog amandmana značajno usporilo postupanje Upravnog suda Crne Gore, ali nanijelo i nepotreban ogroman finasijski teret za finansije i građane Crne Gore.