Društvo

U OVIM PODZEMNIM TREZORIMA U UŽICU POGINULO JE 120 LJUDI: Josip Broz Tito za nekoliko minuta izbjegao surovu smrt (FOTO)

Autor Anja Radunović Izvor Kurir

Zbog povoljnog geografskog i transportnog položaja u gradu na Đetinji, davne 1928. godine započela je sa radom prva privatna fabrika municije na Balkanu. Ugledni slovenački puškar Jakob Pošinger otkupo je Puškaru Kranj i svoje pogone preselio u Krčagovo.

U vihoru Drugog svjetskog rata, kad su partizanski odredi ušli u Užice, pogone fabrike premjestili su u centar grada u podzemne trezore Narodne kraljevine Jugoslavije.

"Fabrika je imala ogroman značaj u snabdevanju vojnih jedinica. Za dva meseca ovde je napravljeno 21.000 pušaka, oko 2.700 puščanih metaka i sve to se slalo partizanskim odredima kako po Srbiji, tako i u Bosnu i Sandžak”, rekao je za RINU istoričar, Nemanja Obradović.

Izvor: Rina

  U desnom tunelu trezora bili su smješteni municijsko odeljenje i alatnica. Lijevi dio predstavljao je civilno sklonište, u kom su se Užičani štitili od njemačkih bombardovanja, a u poprečni tunel odlagano je oružje koje nije otišlo na front. Upravo tu, 22. novembra 1941. godine došlo je do stravične eksplozije u kojoj je stradalo 120 ljudi.

Izvor: Rina

  "Poginuli su svi radnici iz druge smjene i civili koji su se u tom trenutku zadesili u skloništu. Niko nije preživio. Dugo se mislilo da je do ove strahovite eksplozije došlo zbog špijunske sabotaže i da je jedan četnički vojvoda u fabriku postavio dinamit. Međutim, to nikada nije dokazano. Danas se sve češće pretpostavlja da su uslovi u samom tunelu i velika vlaga doveli do ove nesreće", kaže Obradović.

Izvor: Rina

  Ovu eksploziju, kako tvrde istoričari, za dlaku je izbegao i vrhovni komandant partizana, Josip Broz Tito koji je iz fabrike izašao nekoliko minuta nekoliko same nesreće.

Izvor: Rina

  Njegov štab, koji se nalazio pored, odmah je premješten, a fabrika je nakon eksplozije prestala da postoji, jer već 29. novembra Njemci su ušli u Užice.

Izvor: Rina

  Kada je Užice oslobođeno, krajem 1944. godine obnovljen je predratni rad, a fabrika je nazavana "Prvi partizan". Opstala je i do danas kad postoji kao namijenska, svjetski priznata fabrika, sa povećanom proizvodnjom i izvozom.