Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica saopštili su da kroz sponzorisane objave na društvenim mrežama i u pojedinim medijima, osnivač NVO “Prihvatilište i oporavak životinja”, Miljan Miličković u kontinuitetu iznosi neistinite tvrdnje o njihovom radu.
Sa druge strane, vlasnik "Prihvatilište i oporavak životinja" Miljan Miličković tvrdi da posjeduje dozvole za držanje divljih životinja na imanju u mjestu Blizna.
"Nije istina da ne posjedujemo dozvole za držanje divljih životinja koje se drže kod nas na imanju. Pored trajnih dozvola (ne privremenih, kako ih oni u svom dopisu nazivaju) za držanje životinja, posjedujemo i privremenu dozvolu za zoološki vrt, koju je izdala Uprava za fitosanitarne i veterinarske poslove Crne Gore", kazao je Miličković.
Miličković ističe da u dokumentaciji, između ostalog, posjeduju saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine za držanje životinja u sklopu ZOO parka ili prihvatilišta radi prikazivanja javnosti.
"Na žalost moje države, a onda i moju, sve ove dozvole i saglasnosti koje se izdaju u Agenciji za zaštitu životne sredine, sam morao (da bi ih dobio) tražiti uz pomoć svog advokata, jer u toj instituciji, zarad lične koristi pojedinaca, za mene su sva vrata zatvorena".
Miličković naglašava i da površina imanja iznosi 150.000 kvadrata zemljišta na kojem su izgrađeni objekti, po, kako je saopštio "evropskom pravilniku, za držanje i uzgoj divljači, Što je potvrdilo i više državnih komisija koje se time bave".
Reagovanje CZIP prenosimo u cjelosti:
“Osjećamo dužnost prema našim članovima i onima koji nam pružaju bezuslovnu podršku, da opovrgnemo optužbe, a prije svega da javnosti pružimo istinite informacije o sudbini dva medvjeda koji su uz našu i pomoć organizacije “Four Paws” (autoriteta u zbrinjavanju divljih životinja prepoznatog na globalnom nivou) prebačeni u prihvatilište u Grčkoj. Naša ovlašćenja za transport mečića obavljena su u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode koji u članu 83 precizira da u slučaju da u Crnoj Gori ne postoje pravno ili fizičko lice koje ispunjava uslove za držanje pojedinih
primjeraka divljih vrsta životinja ti primjerci se mogu predati stranom pravnom licu u drugoj državi koje je ovlašćeno za čuvanje i držanje životinja. Miljan Miličković u trenutku odlučivanja o daljoj sudbini mečića, nije ispunjavao zakonom zadate uslove. Pored toga, nije imao status prihvatilišta (što je slučaj i danas), pa samim tim ni pravo da životinje drži na svom imanju, doveo je javnost u zabludu imenovanjem svoje nevladine organizacije na način da u nazivu sadrži riječ “Prihvatilište”.
U trenutku kada preuzima mečiće od porodice Simović nema niti jednu dozvolu, kao ni ovlašćenje za preuzete radnje, a dodatno izjavama za medije lažno predstavlja da njegovo prihvatilište djeluje pri Ministarstvu.
Iako Miličković tvrdi da je pozvan od strane porodice Simović, njegove riječi objavljene u medijima jasno dokazuju da je samoinicijativno pošao kod njih i preuzeo mečiće. Takođe, uporno je tvrdio da u saradnji sa institucijama radi na podivljavanju mečića i u konačnom njihovom povratku u prirodu te da tokom boravka kod njega životinje nisu imale kontakte sa drugim ljudima osim sa njim. Na samom početku pričao je da je cilj da se mečići prebace u neko od prihvatilišta koje im može pružiti bolje uslove, ali je mišljenje brzo promjenio i iskoristio situaciju za sopstvenu finansijsku korist od naplate ulaznica na njegovo imanje.
Miličković je omogućio svim zainteresovanim građanima da posmatraju, maze, igraju se i hrane mečiće o čemu svjedoče brojne fotografije na društvenim mrežama koje smo gledali mjesecima sve do trenutka kada su mu mečići oduzeti. Masovno i intenzivno ostvarivanje kontakata između ljudi i medvjeda razlog je zbog kojeg oni nikada neće dobiti šansu sa povratak u prirodu.
Jedna od fotografija sa društvenih mreža iz 2017.godine. Kontakt sa ljudima koji je tada ostvaren ostavio je posljedice na ponašanje medvjeda koji zbog toga nikada nisu mogli biti vraćeni u prirodu.
CZIP je u saradnji sa nadležnim Ministarstvima, shodno datom ovlašćenju, kordinisao transport medvjeda u ARCTUROS gdje su smješteni i uključeni u program rehabilitacije mladunaca bez roditelja. Mečići su odgajani po strogom protokolu s minimalnim kontaktom s ljudima, posebnom obukom za hranjenje, itd. Međutim, od prvog dana, pokazivali su privrženost čovjeku i pokušavali su stupiti u kontakt s ljudima koji su brinuli o njima. Nažalost, od ovakvog ponašanja nisu odustali ni nakon sprovedenog programa rehabilitacije. Ovo se zaključuje iz pisma koji je ARCTUROS dostavio na naš zahtjev, kojim obrazlažu odluku o nemogućnosti povratka mečića u divljinu. Iz ARCTUROS-a smatraju da je važno napomenuti da se prije dolaska u Grčku s medvjedima nije postupalo kako treba, što dokazuju brojne fotografije sa društvenih mreža na kojima se vidi da su posjetioci NVO „Prihvatilište i oporavak životinja“ držali medvjede u rukama i hranili ih. Stručni tim ARCTUROS-a, je procjenio da te životinje nisu sposobne za samostalan boravak u prirodi i o ovoj činjenici obaviješteni su svi nadležni organi u Crnoj Gori. Tada je donešena odluka da ove životinje ostanu u prihvatilištu za medvjede ARCTUROS, u Nymfeu, Florina, Grčka, jer u Crnoj Gori nije bilo odgovarajućeg skloništa za njih.
O ličnosti Miljana Miličkovića i sa kakvim se neistinama služi kako bi opravdao svoje loše namjere, najbolje govori činjenica da u kavezu nedovoljne površine, drži medvjeda kojeg je u trenutku konfiskovanja druga dva mečića, sakrio od nadležnih organa. Ovaj, sada odrasli medvjed, provodi svoj tužni život u kavezu a o tome kakvi su mu uslovi pruženi i kakav mu je kvalitet života pokazuju video i fotografije koje su posjetioci “prihvatilšta” objavljivali na društvenim mrežama.
Mečići koji su mu oduzeti i transportovani u Grčku, sada žive na šumskoj površini od 2 hektara (20 000 m kvadratnih), koja imitira njihovo prirodno stanište. Imaju svoje jazbine za zimski san, vodenu površinu za kupanje i redovnu ishranu. Prihvatilište je dovoljno veliko, a posjetioce uvijek prati edukovani vodič i nikada nema interakcije između njih i medvjeda. Medvjedima je tokom zime omogućeno da bez buke i uznemiravanja ispune svoj zimski san. Ukratko, omogućeno im je sve što im je potrebno za zdrav i kvalitetan život a što im nije moglo biti pruženo u Crnoj Gori.
Među neistinitim tvrdnjama Miljana Miličkovića, našla se i priča o „milionskim“ prihodima CZIP-a i platama zaposlenih. Naime, putem društvenih mreža u jednoj od sponzorisanih objava, koristeći finansijske izvještaje koje mi vrlo transparentno postavljamo na sajt, Miličković tvrdi da je prosječna plata u CZIP-u veća od 1.500,00 eura.
Da li iz neznanja ili klasične želje za manipulacijom javnosti MIljan Miličković zaokružuje stavku na izvodu koja se tiče troškova zarada, naknada zarada i ostalih ličnih rashoda u koju pored neto plate spadaju i porezi i doprinosi, honorari za eksterne saradnike, gorivo, smještaj i hranu zaposlenih. Kako i sam ima NVO koja je dobila nekoliko projekata od Ministarstva poljoprivrede, tako vjerujemo da mora znati da ovu sumu ne može prosto podijeliti sa brojem zaposlenih.
Naime, odbijanjem svih poreza i ostalih pripadajućih troškova koji se grupišu u ovu kategoriju prosječna neto zarada zaposlenog u 2017. godini je iznosila 531,45 EUR što je čak 3 puta manja od one za koju smo javno prozvani.
Napominjemo javnost da je Miličković već jednom tužio CZIP i to za povredu časti i ugleda. Pritom, tužbu je bazirao na naslovima objavljenih reagovanja na njegovo neadekvatno ophođenje prema medvjedima, a svima bi trebalo da bude jasno da su naslovi predmet uređivačke politike medija na šta mi ne možemo uticati. Da mu nije povređena čast i ugled potvrdili su Osnovni i Viši sud, ali su uz to potvrdili i da su naši navodi istiniti, te da je NVO “Prihvatilište i oporavak životinja” u trenutku kada je bilo predmet sudskog postupka, radilo bez dozvole", oručili su iz CZIP.