Nikšićki korzo, gimnazija, poezija, taktovi Miladina Šobića, majčine pjesame, očeve partije šaha. To su samo neka od prvih sjećanja na djetinjstvo i ranu mladost poslanice DPS-a Aleksandre Vuković. Ona je o djetinjstvu i odrastanju govorila u Jutarnjem programu TVCG.
“Nikšić je bio pun simbola i ne bih željela da ispustim neki zvuk ili aritmiju Sloba Boškovića, priču o Dostojevskom...Ne bih voljela zaboraviti svoju nastavnicu Zoru Baletić”, istakla je Vuković.
Prelomni trenutak kada je odlučila čime će se u životu baviti bilo je, kaže, čitanje “Robinzona Krusoa” i “20.000 milja pod morem”.
“To me naučilo i da bez straha ulazim u politiku”, navela je Vuković.
“Jako je važno da pamtimo i da to što smo usvojili u djetinjstu i mladosti postane znameniti dio našeg bića”, poručila je Vuković.
Očekivanja njenih roditelja bila su kaže da studira “makar medicinu”, a u porodici su svi voljeli i muziku, navodi RTCG.
“Danas ja volim jednako i sevdalinke i rok muziku, koliko god to djelovalo neobično i muzika je možda najvažniji pravac u mom životu. Ja nikada se niti budim, niti zaspim, a da muzika nije prisutna”, navela je Vuković.
Govoreći o gimnazijalskim danima kaže da se čudno odijevala.
“Ako sam nosila cipele različitih boja, specifično zakopčan džemper, da ublažim kako je to djelovalo, specifičnu frizuru, sve je to moju majku malo uznemiravalo, ona je voljela da smo mi onako svedene”, kaže Vuković.
U kafanu je kaže ušla prvi put kad je imala 23 godine, zaključuje RTCG.
“Međutim, sada volim kafanu, volim taj melos kafane, jer ako volim Tina Ujevića i Vita Nikolića, sve je to povezano sa njima. Ja prije svega volim boemiju”, zaključila je Vuković.