Pred crnogorskim sudovima uključujući pokušaje i nedozvoljene polne radnje u ovom trenutku vodi se 14 sudskih postupaka zbog ovih krivičnih djela, piše Dan.
U periodu od 2015. do 21. januara 2021. godine zbog tog gnusnog djela osuđeno je 27 osoba. To je Danu saopšteno iz Sudskog savjeta, a navode da je dosad najduža izrečena zatvorska kazna za ovo krivično djelo 15 godina zatvora, a najkraća 30 dana. Osim zatvorskih kazni, kojih je bilo 22, izrečena je po jedna novčana i pojačan nadzor roditelja, kao i tri u pućivanja u vaspitnu ustanovu.
Na meti seksualnih napasnika bila su i djeca, a zbog krivičnog djela obljuba nad djetetom pravosnažno su osuđene 24 osobe, od čega 14 na zatvorsku kaznu, izrečeno je pet pojačanih nadzora od organa starateljstva, kao i jedna uslovna kazna. Najduža izrečena kazna je pet godina zatvora, navodi Dan.
Upravi policije tokom prošle godine prijavljeno je deset slučajeva slučajeva silovanja, ali kriminolog Velimir Rakočević upozorava da je to daleko od realnog stanja jer je tamna brojka, odnosno odnos između stvarno izvršenih i oficijelno registrovanih krivičnih djela protiv polne slobode, u prosjeku jedan prema deset, ističe Dan.
“To znači da na jedan prijavljeni slučaj ima oko deset stvarno izvršenih silovanja koja nijesu prijavljena”, ističe Rakočević.
Kada je riječ o profilu učinilaca krivičnih djela silovanja, po Rakočevićevim riječima, ne može se govoriti o jedinstvenoj tipologiji kao što je to slučaj kod drugih krivičnih djela, naglašava Dan.
“Učinioci ovih delikata dolaze iz različitih struktura. U odnosu na pol, osobe muškog pola su ubjedljivo najviše zastupljene dok se žene pojavljuju najviše kao subjekti prijave. Analizom podataka o starosnoj strukturiutvrđeno je da su zastupljene sve starosne grupe dok se najveći broj učini laca si lovanja nalazi u kategoriji lica starosti od 20 do 30 godina”, rekao je Rakočević.
Prema njegovim riječima kod takvih tipova ličnosti brutalnost kao način u zadovoljavanju seksual ne potrebe uzrokovana je projekcijom sopstvenih frustracija i neuspjeha, koje oni iskaljuju na žrtvi.
“Njihovo ponašanje stimulišu neriješeni unutrašnji konflikti, disharmonijau komunikaciji i socijalna izolovanost. Takve osobe su izrazitih agresivnih crta ličnosti što u izvjesnim trenucima uzrokuje gubljenje samokontrole i stvara sklonost ka pražnjenju kroz seksualno nasilje”, navodi Rakočević, ističući da za silovanje nikad nije kriva žrtva bez obzira na ponašanje, odijevanje i slično.
Odgovornost je uvijek naučiniocu, naglašava Dan.
Direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević je istakla da su uradili analizu na uzorku od sto žena i djevojčica koje su imale iskustvo nekog vida seksualnog nasilja, koje je pokazalo da dvije trećine učesnica nikada nijesu pričale o seksualnom nasilju koje su pretrpjele.
Otprilike oko 64 odsto su doživjele seksualno nasilje od strane partnera, a većina nije prepoznavala da je bila žrtva nasilja. Ona je istakla i da je analiza pokazala da su svi počinioci seksualnog nasilja bili muškarci.
“Naše istraživanje je potvrdilo da je seksualno nasilje zloupotreba istorijski nejednakih odnosa moći između muškarca i žena. Muškrac je taj koji misli da je žena njegovo vlasništvo i da od nje može da radi šta želi”, navela je Raičevićeva.
Raičevićeva naglašava i da se dio žrtava i dalje ne osjeća bezbjedno, te da imaju strah da će se nasilje ponoviti i da će biti stigmatizovaneudruštvu.
“Mnogo žena je mislilo da se mogu same izboriti sa traumom, međutim, ne mogu i važno je da se konstantno priča o tome i da se žrtvama pruža podrška, kao i da država odlučnije reaguje. Prije par dana kod nas je došla žena, koja je seksualno izrabljivana od strane grupe muškaraca. Njen slučaj će vjerovatno biti okarakterisan kao seks trafiking, jer je ona bila prisiljena od strane poznanika, a osim prijetnji oružjem, kružile su njene fotografije i to joj je ozbiljno narušilo zdravlje, pa se tek nakon nekoliko godina požal i la mužu kroz kakav pakao prolazi”, istakla je Raičevićeva.
Advokat Zoran Begović je u izjavi za RTCG istakao da su kod njega dolazile žrtve koje nisu htjele da prijave djelo, već da eventualno prijave nasilnika, a da ne izlaze pred sud, te da se ti sudski postupci održe u tajnosti, zaključuje Dan.