Podgoričanin Marko Lašević pucao je u dugogodišnjeg druga Miomira Zečevića u nužnoj odbrani, a ne sa umišljajem, navodi u žalbi advokat Marko Radović na prvostepenu presudu koju će 9. oktobra ocjenjivati vijeće sudija Apelacionog suda, piše Pobjeda.
Lašević je sredinom marta osuđen na 13 godina robije jer je prema navodima prvostepene presude koju je izrekao sudija Višeg suda u Podgorici Vladimir Novović 27. oktobra 2017. godine, oko 18 sati, ispred svoje porodične kuće na Zlatici, nakon kraće prepirke sa umišljajem ubio Zečevića.
Sa druge strane, odbrana ne spori činjenicu da je Zečević lišen života iz vatrenog oružja koje je spornom prilikom držao Lašević, međutim smatra da se u konkretnom slučaju radilo o klasičnoj nužnoj odbrani, koja shodno članu 10 Krivičnog zakonika isključuje protivpravnost a samim tim i postojanje krivičnog djela.
Kako piše Pobjeda, u prilog ovoj tvrdnji advokat Radović se poziva na vještačenje medicinske struke kojim je potvrđen iskaz Laševića u kojem navodi da je Zečević tog dana došao ispred njegove kuće u alkoholisanom stanju i započeo svađu jer je nekoliko sati ranije odbio da mu pozajmi novac.
Odbrana je u žalbi citirala iskaz optuženog pred sudom da je verbalna agresija prerasla u fizičku, odnosno da je Zečević nasrnuo na Laševića na pragu kuće optuženog.
Pokušaji oca i ujaka Laševića da zaustave Zečevića, takođe nijesu urodili plodom.
Tvrdnju Laševića da je bio napadnut potvrđen je nalazom vještaka medicinske struke prema kojem je, u trenutku opaljenja pištolja pokojni Zečević mogao biti u stojećem položaju dok su mu glava odnosno gornji dio tijela zasigurno bili povijeni prema naprijed, što je tipičan anatomski položaj onoga koji napada.
Kako piše Pobjeda, vještačenje medicinske struke potvrdilo je i tvrdnje Laševića da je pokojnom Zečeviću zadao dva udarca pištoljem u predjelu glave, da se on nije zaustavljao, već da je i dalje nasrtao.
Prilikom trećeg udarca kada je došlo do opaljenja pištolja, Zečević je krenuo da udari Laševića, nakon što mu je oborio oca.
Odbrana ističe da nakon odbijenog napada (kada je Zečević pao nakon opaljenja pištolja) Lašević mu nije zadao više ni jedan udarac, niti ispalio projektil u njegovom pravcu.
Otac optuženog, Žarko Lašević je potvrdio da je Zečević došao u dvorište ispred njihove kuće izgovarajući riječi ,,gdje je, je…. mu majku“ i krećući u pravcu kuće, nakon čega dolazi do fizičkog sukoba sa njegovim sinom.
Ujak optuženog je ispričao da je u sukobu Zečević bio agresivniji zbog čega je on pokušavao da odbije pokojnog Zečevića.
Odbrana se pozvala na iskaze svjedoka djevojke pokojnog Zečevića Milice Mijović, ujaka i oca optuženog Vlajka Prelevića i Žarka Laševića koji su potvrdili odbranu optuženog da ga je spornom prilikom Zečević napao na pragu kuće.
Lašević je prilikom davanja odbrane priznao izvršenje krivičnog djela nedozvoljeno držanje oružja, ali, kako je kazao, ne može da prizna da je ubio druga Momira Zečevića jer je „pištolj sam opalio“ prilikom njihove svađe na kućnom pragu Laševića.
"Žao mi je, teško mi je da iznosim odbranu jer sam sa njim bio u dobrim odnosima. Ali bio sam napadnut i prinuđen da se branim", rekao je Lašević iznoseći svoju odbranu.