Za pet godina preživjeli SEDAMNAEST atentanta!

Pored izvršenih likvidacija, ima i onih meta koje su uspjele da prežive. Ubice i nalogodavci ne odustaju od svog cilja, pa su tako određene osobe bile više puta na nišanu plaćenika. Na neke od bezbjednosno interesantnih osoba pucano je u čak četiri organizovana napada, a neki od njih su se dogodili u veoma malom vremenskom razmaku, piše Dan.

Podgorički dnevnik podsjeća da su pucnji ovih pokušaja ubistava odjeknuli su i van granica Crne Gore, ali i pred punim lokalima i brojnim građanima. Povezuju se sa kavačkim, škaljarskim, budvanskim i barskim klanovima. Sačekuše su se odigravale na porodičnom groblju, ispred stambenih zgrada, na putu, u vozilima, u kafićima…

Kotoranin Miloš Radonjić, koji je označen kao navodni pripadnik kavačkog klana, preživio je četiri sačekuše za koje se, prema nezvaničnim informacijama, sumnja da dolaze s adrese škaljarskog klana. On je izručen Crnoj Gori 13. maja iz Hrvatske. NCB Interpol Podgorica potraživao ga je radi izdržavanja kazne zatvora od četiri mjeseca zbog nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija.

Navodni vođa škaljarskog klana Jovan Vukotić sumnjiči se za jedan od pokušaja ubistava Radonjića. On je te navode i optužbe demantovao više puta. Tada je pucano na Radonjića i njegovog prijatelja Vojina Stupara. Radonjić je uspio da prođe bez povreda, dok je Stupar tada ranjen. Zbog tog slučaja podnesene su krivične prijave protiv Vukotića, Igora Dedovića i Milića Minje Šakovića.

Poslednji se dogodio prije četiri godine u junu u Kotoru. Radonjić tada policiji nakon napada, prema pisanjima medija, nije želio otkriti imena osoba koje su ga pokušale ubiti. Nedugo prije toga, njega su u kotorskom naselju Dobrota sačekala dvojica napadača. Napadači su pucali ka njemu, ali je Radonjić nepovrijeđen uspio ući u blindirani audi.

Desetak dana ranije, on je teško ranjen u Tivtu ispred kuće u kojoj živi. Dok je parkirao auto, napadači su iz heklera zapucali u njegovom pravcu. Pogođen je u rame i vrat, a jedan hitac mu je izašao kroz oko. Teško ranjen iskočio je iz automobila i uspio pobjeći. Mjesec dana prije toga preživio je još jednu sačekušu. Dok je bio u autu s prijateljem, trojica muškaraca su pucala u njih iz heklera. Uspio je otvoriti vrata i pobjeći.

Vojin Stupar preživio je još jedan napad koji se dogodio u martu 2016. godine. Prema tadašnjim informacijama, napadač je Stupara pogodio u prolazu jednim metkom u leđa, nakon čega je pobjegao. Sumnja se da ga je sačekao sakriven iza žbunja kod obližnje manje stambene zgrade ispred koje se napad dogodio, a ispod čijih balkona u prizemlju su nađene dvije rupe od metka.

Novljanin Duško Roganović teško je povrijeđen 2017. godine. Napadači su tada bombu koja je bila postavljena ispod Roganovićevog vozila aktivirali na nekoliko stotina metara od policijske stanice, gdje je trebalo da se javi po pozivu inspektora. Ovaj brutalni napad, prema istrazi, potpis je škaljarskog klana. Duško je demantovao da je član bilo kojeg klana.

Velizar Grdašević preživio je napad koji se dogodio 1. novembra 2019. godine. Prema ranijim pisanjima medija, rezultati preliminarne istrage upućuju na to da je iste godine, u avgustu, Gardašević najvjerovatnije i tada bio meta, kada je naoružan muškarac sa maskom na licu upao u restoran Savoja u Baru.

Baranin Jovan Đurović preživio je četiri pokušaja ubistva. On je od ranije poznat policiji, a, prema evidenciji bezbjednosnih službi, povezan je sa klanom koji je predvodio njegov brat Luka, koji je 2013. godine nastradao u saobraćajnoj nesreći. Nakon toga, vođa tog klana je postao Alan Kožar. Meta likvidacije koja je u martu spriječena u Baru bio je Đurović. Ovo ubistvo je spriječio nekadašnji pripadnik Posebene jedinice policije, koji je sa terase svog stana uočio sumnjive osobe. Na Đurovića je pucano 2019. godine u Amsterdamu, kada su stradali Goran Savić i njegov, prema pisanju medija, tjelohranitelj Niša. Crnogorska policija otkrila je da je Jovan Đurović i 2018. godine u Baru bio na meti. Tada je bomba velike razorne moći i težine oko pola kilograma nađena u centru Bara. U junu 2016. godine je, takođe istragom, ustanovljeno da je planirana još jedna njegova likvidacija. Tada je na gradskom groblju u Baru dignut u vazduh grob njegovog brata Luke. Prema tadašnjim pisanjima medija, eksploziv je trebalo da bude aktiviran na dan Zadušnica, u vrijeme kada bi Đurović posjetio grob svog brata koji je stradao u saobraćajnoj nezgodi.

Vođa kavčana izbjegao smrt

Slobodan Kašćelan, koji je u policijskim evidencijama označen kao navodni vođa jednog od kotorskih kriminalnih klanova – kavačkog, ranjen je 2016. godine u Novom Sadu. Prilikom pucnjave povrijeđen je i njegov tjelohranitelj Vladan Vučković. Navodni vođa kavačkog klana i njegov tjelohranitelj u trenutku napada su bili u automobilu audi A8. Napadači su sa motora u pokretu ispalili više hitaca u njihovom pravcu. Sumnja se da i iza ovog napada stoji takozvani škaljarski klan koji je u sukobu sa Kašćelanom. Da je napad dobro planiran govori i podatak da je Kašćelan tek dan prije pucnjave stigao u Novi Sad.

Meta i žena Radoja Zvicera

Tamara Zvicer, žena jednog od navodnih vođa kavačkog klana Radoja Zvicera, preživjela je napad koji se dogodio 2016. godine. Pucnjava se dogodila u kotorskom naselju Dobrota, u blizini sjedišta Red taksija. Policiji su događaj prijavili građani, navodeći da je došlo do pucnjave, ali da nisu vidjeli da li je neko pogođen. Sa Zvicerovom suprugom tada je navodno bilo i njihovo maloljetno dijete.

Mrvaljević hercegnovski škaljarac

Novljanin Zoran Mrvaljević, zvani Mrva, preživio je dva napada. Mrvaljevića je policija označila kao osobu blisku škaljarskom klanu. On je ranjen 2017. godine u Meljinama, u blizini hotela RR. Prema preliminarnim rezultatima istrage do kojih su inspektori hercegnovske policije došli na terenu, nepoznata osoba na motoru ispalila je više hitaca u pravcu Mrvaljevića i pobjegla. Mrvaljević, koji slovi za bezbjednosno interesantnu ličnost, prema ranijem pisanju Dana, saslušavan je i nakon eksplozije u kojoj je teško povrijeđen Duško Roganović.

Pucnji ovih pokušaja ubistava odjeknuli su i van granica Crne Gore, ali i pred punim lokalima i brojnim građanima. Sačekuše su se odigravale na porodičnom gorblju, ispred stambenih zgrada, na putu, u vozilima, u kafićima.