Kuma Mila Đukanovića, prijateljica Zvezdana Jovanovića, sudija Ivana Ramić, prijateljica Rasima Ljajića, čak i supruga Milorada Ulemeka Legije - sve te uloge igrala je Radmila Ikić, najpoznatija srpska prevarantkinja.
Prvi put Radmila je posla s policijom imala prije više od 20 godina, a tokom te njene krimi-karijere iskristalisao se prepoznatljiv modus operandi. Mijenjala je identitete, fizički izgled, boju kose, predstavljala se kao bliska saradnica, prijateljica pa čak i supruga državnih funkcionera, sudija i tužilaca, a zatim pronalazila žrtve.
Servirala bi im dobro pripremljenu priču satkanu od laži, a kada bi se žrtva "upecala", odlazila bi sa plijenom teškim i na desetine hiljada eura.
80.000 eura za kupovinu vile na Dedinju
Radmilu Ikić je Apelacioni sud u Beogradu pravosnažno osudio na šest godina zatvora jer je lažno se predstavljajući kao bivša žena tužioca Miljka Radisavljevića i sestra navodnog šefa BIA Aleksandra Tomića, dovela u zabludu jednu Beograđanku da joj isplati 80.000 eura za kupovinu vile na Dedinju.
Kako je Ikićeva prevarila nesrećnu ženu?
Krajem februara 2016. godine, nakon smrti oca oštećene, došla u njenu porodičnu kuću u Beogradu, predstavljajući se da je familija - sestra oštećene. Kazala joj je da joj je sestra i tražila da se vidi sa njenim ocem, a kad joj je ova rekla da je nedavno umro, iznenadila se i zaplakala, pravdajući se da je bila u inostranstvu i da nije znala.
Kako bi bila ubjedljiva, krenula je sa pričama iz života oca oštećene, čak neke detalje iz njenog života, a koliko se dobro pripremila dokaz je i da je, kako je opisano, znala sve detalje kuće, gdje šta stoji, nabrajala je familiju.
Rekla joj je da radi kao tužilac u Palati pravde, da joj je život ugrožen zbog presude Joci Amsterdamu, zbog čega krije identitet.
Ispričala je i da se razvodi od tužioca Miljka Radisavljevića, da joj ne da da uđe u stan i da nema gdje da ode. Rekla je takođe da joj je brat Aleksandar Tomić, direktor BIA, u šta je oštećena povjerovala i primila je u kuću. Obećala je zatim žrtvi da će joj ćerku i njenog dečka zaposliti u "Er Srbiji", kod svog navodno vjerenika Daneta Kondića.
Pošto je N. Z. 2016. godine prodala nasleđenu kuću, Ikićeva joj je rekla da ima namjeru da preko kućnog prijatelja, advokata Gorana Petronijevića, i svog brata Aleksandra Tomića kupi kuću na Dedinju po povoljnim uslovima. Oštećenoj je ponudila da kupe kuću po pola za iznos od 80.000 eura.
Prevarena žena joj je od početka juna do kraja avgusta u prisustvu dva svjedoka na ruke predala za kupovinu vile u dva navrata iznos od ukupno 80.000 eura, a Ikićeva je zatim nestala bez traga.
Prevarila i cimerku iz ćelije
Nešto ranije, prevarantkinja je svoje žrtve pronalazila odlazeći im na vrata i govoreći da je ugrožena jer je njen prijatelj ukrao važna dokumenta koja oslobađaju krivične odgovornosti Milorada Ulemeka i Zvezdana Jovanovića za atentat na premijera Srbije. Govorila je da ta dokumenta sadrže kompromitujući i optužujući materijal za aktuelne političare, zbog čega je progone i državni organi i kriminalci, kao i da je za njenu likvidaciju navodno plaćeno 500.000 dolara.
Sa ovom pričom ona je molila ljude da je prime u stan dok ne prođe opasnost i ne stupi u kontakt sa svojim navodnim kumom Milom Đukanovićem. Od njih je pozajmljivala novac i krala dragocjenosti koje je kasnije prodavala.
Posle hapšenja, u ćeliji Okružnog zatvora u Beogradu je bila smještena sa Anom Filipović, koja je sa Mališom Jeftovićem osuđena zbog ubistva trogodišnje ćerke. Ikićeva je u zatvoru uspjela da prevari i Filipovićevu, kojoj je navodno obezbijedila i platila advokata, a zauzvrat joj je uzela svu garderobu i cipele.
Nosim ustavnu povelju u koferu
Možda i jedna od moglo bi se reći najmaštovitijih prevara Ikićeve, dogodila se 2003. godine, o čemu je pisala i Politika, kada je usvojena Ustavna povelja SCG. Naime, Ikićeva je po izlasku iz zatvora u Spužu, došla u Beograd, sredila se, ofarbala i krenula u „akciju”. Na lijepe oči i još slađi jezik, udomila se u stan jedne porodice, u mjestu nadomak Zrenjanina gdje su je mještani zavoljeli.
Dospjela je u porodicu poštenih ljudi, u kojoj je sin bio bez posla, te mu je brže bolje obećala zaposlenje.
U to vrijeme trebalo je da se usvoji Ustavna povelja i posle jednog od dnevnika RTS-a, prevarantkinja je ponosno objavila: "Ja sam radnik Vlade Crne Gore, Milo Đukanović me lično angažovao. Nosim Ustavnu povelju u koferu i obaveza mi je da je predam Koštunici". Ovu svoju najnoviju dosetku Ikićeva je iskoristila da objasni kako će obezbijediti obećani posao preko Vladana Batića.
- Zauzvrat, Vladan bi volio da mu se spremi ručak i to mu je dovoljna zahvalnost - bila je uvjerljiva Ikićeva.
Kako bi držala tenziju, rekla je da Ustavna povelja mora da bude na sigurnom. Ljudi su kofer umotali u ćebe, jorgan i odnijeli ga u podrum zgrade, ubijeđeni da se u njemu nalazi najvažniji državni dokument. Povelja je bila na sigurnom, a stanari srećni jer, napokon učestvuju u nečemu njima previše važnom.
Vidjevši koliko je ubjedljiva, Ikićeva je počela sa pričom da Milo nema načina da joj pošalje novac i zamolila stanare da joj pomognu. Svako je dao koliko je mogao. Primala je i čekove.
Na dan navodnog Batićevog dolaska, porodice su se okupile, zavijale su se sarmice, peklo pečenje, pravile salate. Međutim, Ikićevoj je zazvonio telefon. Bio je to, navodno, Batić koji se izvinjava jer nije u mogućnosti da dođe, ali dogovor za posao ostaje.
Kako je vrijeme odmicalo, došlo je i do usvajanja ovog, brižno čuvanog, dokumenta. Ikićeva je, prethodno, stanarima rekla da je Milo naredio da se dokument preda Koštunici. Organizovala je njen transport do zgrade gdje će je „oni čekati” i iskoristila priliku da pobjegne.
Ubrzo zatim usvojena je i povelja, ali se priča ovdje ne završava.
Ikićeva je dobila novu ideju. Zvala je, već prevarene ljude, telefonom da im u ime predsjednika zahvali i da im kaže da su na poklon dobili kuću u Beogradu, ali da bi trebalo da plate taksu za garažu. Oni su, srećni "ulaskom u istoriju", "platili" još 20.000 dinara za garažu. Prevarantkinju posle toga nisu više vidjeli niti čuli.
Supruga tužioca i lažni ataše
Hapšena je i 2017. godine u Beogradu nakon što ju je policiji prijavila njena žrtva, tvrdeći da ju je poznata prevarantkinja ojadila za 2.000 dolara, a njenog prijatelja za 3.000 dolara.
Žrtva - Beograđanka A.A. u kontakt sa Ikićevom je stupila preko zajedničkog prijatelja, kod koga je Ikićeva iznajmila stan.
- Tražila je ženu koja bi brinula o njoj, jer se oporavljala od saobraćajne nesreće. Prihvatila sam posao. Ona mi se predstavila kao supruga tužioca Miljka Radisavljevića, i rekla je da je zaposlena kao ataše kod ministra Ivice Dačića. Dala sam joj 1.100 dolara da mojoj ćerki sredi iseljeničku vizu za Ameriku. Iz kuće mojih roditelja, iz njihove spavaće seobe ukrala je 550 dolara - pisalo je u prijavi žrtve.
Ikićeva je prevarila i njenog prijatelja kome je predložila da za "male pare" kupi odlično vozila MSP. Tu usluga "naplatila" je 3.000 dolara.
Žrtva koju NIJE usphela da prevari
Da ne postoji idealni zločin, osim mnogobrojnih hapšenja Ikićeve, dokazala je i njena manjkavost u priči ali i prepoznatljivo lice. Krajem 2016. godine javnost u Srbiji obaviještena je da je poznata prevarantkinja uhapšena i to nakon što se žrtvi predstavila kao Ivana Zorić, navodno tužilac za ratne zločine.
- Ikićeva se svojoj žrtvi predstavljala kao Ivana Zorić, navodno tužilac za ratne zločine. Pripremala se da prevari izvjesnog Beograđanina, kome je obećala da će kao uticajna da mu pomogne da stan pretvori u hostel i počne lijepo da zarađuje. Iskoristila je, naime, činjenicu da je mjesto tužioca upražnjeno od odlaska Vladimira Vukčevića i tvrdila da je ona novoizabrani tužilac. U međuvremenu je stupila i u emotivnu vezu sa žrtvom, ali je neko od njegove porodice prepoznao i ispričao mu. Kada je čovjek pokušao da prekine vezu s njom, počela je da mu prijeti. Kada je shvatio da Radmila neće odustati, podnio je prijavu - kazao je tada izvor u Tužilaštvu.