Crna hronika

Stopa suicida godinama zabrinjavajuća, sistem i dalje bez adekvatne podrške

Autor Miljana Dašić

Juče ujutru u centru Bara samoubistvo je izvršila 33-godišnja djevojka, bacivši se sa terase

Izvor: MONDO/Bojana Zimonjić Jelisavac

Ovo je treći medijima poznat slučaj samoubistva u 2020. godini.

U februaru su Pljevlja svjedočila ubistvu i samoubistvu, a prije samo pet dana u Podgorici čovjek je izgubio život skočivši sa zgrade.

Osobe koje su odlučile da oduzmu sebi život u Crnoj Gori i ove godine postaće samo dio tužne statistike koja našu zemlju u još jednom segmentu svrstava u lidere u Evropi – Crna Gora, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije spada u deset zemalja sa najvećim brojem samoubistava po glavi stanovnika.

To znači da se na sto hiljada stanovnika desi oko 15 samoubistava, što je znatno više iznad evropskog prosjeka.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ukazuje da je u Crnoj Gori godišnje izvrši oko 110 samoubistava, odnosno za 35 odsto više nego što je to bilo početkom vijeka, a nakon ratova i svih nesretnih okolnosti koje su devedesete sa sobom nosile.

Stručnjaci to objašnjavaju sve većim brojem oboljelih od depresije, čemu svjedoči podatak da državne apoteke godišnje izdaju oko 300 hiljada kutija ljekova za smirenje i antidepresive.

Samo do decembra mjeseca prošle godine u Crnoj Gori dogodio se 91 suicid, saopšteno je nedavno iz Uprave policije.

Podgorica je prednjačila sa 27 samoubistava, slijedi Nikšić sa 16, Herceg Novi 12, Bijelo Polje 11. U Baru je 2019. godine devet osoba sebi oduzelo život, u Beranama osam, u Pljevljima pet, a u Budvi troje.

Tri godine ranije podaci su ukazali da je izvršeno 140 suicida, što znači da je svakog trećeg dana neko u Crnoj Gori odlučio da sebi oduzme život.

Najveći broj samoubistava u Crnoj Gori izvrše muškarci, čemu doprinosi i činjenica da je, pored drugih faktora, jedan od glavnih razloga siromaštvo – što zbog nezaposlenosti, što zbog niskih primanja koja nisu u skladu sa nametnutim standardima za pristojan život.

Pored siromaštva, uzroci, prema zaključcima psihologa, često su i subjektivne ili objektivne krize kroz koje pojedinac prolazi, lakši ili teži mentalni poremećaji, a sve češće emotivne krize uzrokovane velikim promjenama u gubicima u životu, traumama, stresom, kao i krize nastale zbog finansijske zaduženosti.

U rizičnim grupama su i razvedeni ljudi, kao i oni koji su skloni porocima, među kojima alkoholičari u najvećem procentu.

Izvor: MONDO/Bojana Zimonjić Jelisavac

Ono što zaprepašćuje jeste da je sve veći broj mladih koji dižu ruku na sebe, a podaci NVO CAZAS ukazuju da je samoubistvo drugi vodeći uzrok smrti među mladima od 15 od 29 godina.

Da mladi ljudi spadaju u rizičnu kategoriju pokazao je jučerašnji slučaj u Baru, ali i događaj koji je krajem 2018. godine potresao cijelu Crnu Goru, kada je djevojčica koja je imala samo 16 godina odlučila da izvrši samoubistvo bacivši se pod voz.

Krajem prošle godine u Tivtu je samoubistvo izvršila četrnaestogodišnjakinja.

O pokušajima samoubistava nema mnogo podataka, ali sudeći prema onim izvršenim, može se zaključiti da ni broj neuspjelih suicida nije mali.

Sumirajući sve ove podatke, postavlja se pitanje zašto Crna Gora nema nacionalni program prevencije suicida, već se sistem prevencije oslanja isključivo na rad specijalizovanih zdravstvenih službi koje se bave mentalnim zdravljem, što, uz zabrinjavajući statistiku, ukazuje da za nadležne taj problem ne spada u one priorietne.

Jedini mehanizmi u pokušaju suzbijanja ovog problema mogu se pronaći u nevladinim organizacijama i njihovim povremenim kampanjama.

Međutim, iskustvo nam pokazuje da je, ukoliko želimo da podignemo svijest o samoubistvu, kao i da nimalo pohvalnu statistiku promijenimo, neophodno mnogo više uložiti kako u sistem prevencije, tako i u mnogo bolju i dostupniju brigu o mentalnom zdravlju. Potrebna je ona vrsta kolektivne svijesti koja će osobama u krizi dati izbor traženja pomoći umjesto oduzimanja sopstvenog života.