Specijalno državno tužilaštvo i Pošta Crne Gore traže preispitivanje oslobađajuće presude nekadašnjem predsjedniku Opštine Bar Žarku Pavićeviću, bivšoj direktorici ZIB-a Danijeli Krković i procjenitelju Rafailu Vreteničiću.
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) i Pošta žalili su se na presudu Višeg suda u Podgorici kojom su 22. septembra nekadašnji predsjednik opštine Bar Žarko Pavićević, bivša izvršna direktorica Zavoda za izgradnju Bara (ZIB) Danijela Krković i procjenitelj Rafail Vreteničić oslobođeni optužbi za zloupotrebu ovlašćenja u privredi, odnosno pomaganje u izvršenju tog krivičnog djela.
Ključna pitanja oko kojih se spore SDT, Pošta i odbrana su da li je ZIB, izmjenama ugovora o izgradnji stambeno-poslovne zgrade u centru Bara, pribavio nezakonitu imovinsku korist, da li je Pošta oštećena i jesu li njeni predstavnici znali za uključivanje drugog investitora u posao.
U odgovorima na obje žalbe, u koje su “Vijesti” imale uvid, Pavićevićev branilac, advokat Dušan Lukšić, tvrdi da tužilaštvo i Pošta ponavljaju ranije optužbe, iako su, prema njegovom mišljenju, dokazi pokazali da sporni ugovori nisu bili štetni za Poštu.
SDT, međutim, smatra da je sud pogrešno ocijenio dokaze i zanemario okolnosti koje ukazuju na namjeru optuženih da ZIB-u pribave korist, dok Pošta dodatno osporava zaključak da se eventualna korist za ZIB može posmatrati isključivo kroz štetu pričinjenu toj državnoj kompaniji. O žalbama će odlučivati Apelacioni sud.
U središtu postupka je ugovor iz 2008. godine, kojim je bilo predviđeno da Pošta, kao vlasnik zemljišta, dobije 30 odsto stambenog i poslovnog prostora u budućoj zgradi, čija vrijednost nije smjela biti manja od 4.351.308 eura.
Aneksom iz 2011. godine dogovoreno je da Pošti pripadne 1.790 kvadrata stambenog i 329 kvadrata poslovnog prostora, uz novčanu isplatu od 3.222.000 eura, umjesto prvobitno predviđenog dijela nekretnina.
Način na koji je ugovor izmijenjen i vrijednost onoga što je Pošta trebalo da dobije jedne su od glavnih tački sporenja, pa Pošta u žalbi navodi da je sud pogrešno izjednačio pitanje njene štete s pitanjem koristi koju je ZIB mogao ostvariti. Smatra da je trebalo posebno ispitati da li je ZIB, izmjenama ugovora i kasnijim poslovima, stekao korist na koju nije imao pravo.
Prema stavu pravnog tima Pošte, sud je previše značaja dao zaključku vještaka da Pošta nije oštećena, iako je predmet optužbe bilo i pribavljanje protivpravne imovinske koristi.
Pavićevićeva odbrana odgovara da se ta dva pitanja u konkretnom poslu ne mogu odvojiti na način na koji to Pošta predlaže, pa Lukšić tvrdi da bi eventualna nezakonita korist ZIB-a morala podrazumijevati umanjenje onoga što je ugovorom pripadalo Pošti.
Poziva se na nalaz komisije Građevinskog fakulteta u Podgorici, prema kojem je vrijednost ugovorenog paketa iznosila oko 4.472.200 eura, odnosno približno 121 hiljadu više od minimuma predviđenog prvobitnim ugovorom.
Poseban dio žalbe Pošte odnosi se na kvadraturu stambenog prostora i pouzdanost vještačenja na kojem je sud zasnovao oslobađajuću presudu, jer iz te državne komapnije tvrde da su, prema određenim mjerenjima, dobili 184 kvadrata manje stambenog prostora od predviđenog, pa kad se ta razlika pomnoži sa cijenom od 1.800 eura po kvadratu, dolazi se do iznosa od 327.600 eura.
U žalbi se iznosi i druga računica, prema kojoj je, nakon preračunavanja odnosa stambenog i poslovnog prostora, razlika 64,4 kvadrata, vrijedna 115.920 eura, pa Pošta smatra da komisija Građevinskog fakulteta nije dovoljno uvjerljivo odgovorila na njene primjedbe i da su njena dodatna objašnjenja ostavila otvorenim pitanje eventualne štete.
Odbrana, pak, tvrdi da Pošta poredi površine iz različitih faza projektovanja i izgradnje, uključujući mjerenja obavljena prije postavljanja pregradnih zidova. Lukšić u odgovoru navodi da su vještaci objasnili zbog čega takva poređenja ne mogu dati pouzdan rezultat, te da odstupanja od jedan do dva odsto predstavljaju uobičajenu tehničku toleranciju.
Prema nalazu na koji se odbrana poziva, tržišna cijena stanova u vrijeme zaključenja aneksa iznosila je 1.800, a poslovnog prostora 3.600 eura po kvadratu.
SDT takođe osporava način na koji je sud prihvatio zaključke Građevinskog fakulteta i misli da nalaz nije otklonio sve nedoumice o vrijednosti zemljišta, ugovorenim pravima i mogućoj koristi za ZIB dok Pavićevićev advokat insistira da je riječ o stručnom nalazu koji je sud pravilno prihvatio, nakon što su vještaci odgovorili na primjedbe stranaka.
Važan čvor u ovom predmetu odnosi si se na uključivanje barskog preduzeća “USEFA” u izgradnju objekta, pa SDT u žalbi tvrdi da je ZIB zaključio ugovor s “USEFOM”, kojim je bila predviđena podjela stanova, poslovnog prostora i prihoda od prodaje na jednake djelove, a da Pošta nije bila upoznata s svim okolnostima tog aranžmana.
Tužilaštvo smatra da je to važno jer je Pošta bila vlasnik zemljišta i ugovorni partner ZIB-a, pa postavlja pitanje da li su njena prava bila ugrožena uključivanjem novog investitora. U dokumentu u koji su “Vijesti” imale uvid se posebno ukazuje na ulogu Pavićevića, koji je, prema tvrdnjama SDT-a, bio povezan s upravljanjem ZIB-om i donošenjem odluka o njegovim poslovima.
Odbrana, međutim, tvrdi da se ugovor s “USEFOM” odnosio isključivo na dio objekta koji je pripadao ZIB-u zbog čega Lukšić navodi da je ta barska firma prema osnovnom ugovoru imala pravo na 70 odsto objekta, a da je s “USEFOM” dogovorena podjela unutar tog udjela, bez zadiranja u 30 odsto koji su pripadali Pošti.
Tvrdi i da su predstavnici Pošte znali za uključivanje “USEFE” radi završetka objekta, dok SDT osporava zaključke prvostepenog suda o značaju i posljedicama tog poslovnog odnosa a Lukšić navodi i da su radovi prekinuti zbog otvaranja stečaja nad ZIB-om 2013. godine, a ne zbog namjere optuženih da nekoga oštete.
SDT je u žalbi zatražio da Apelacioni sud preinači oslobađajuću presudu i Pavićevića, Krković i Vreteničića oglasi krivim i kazni po zakonu i smatra da je prvostepeni sud pogrešno zaključio da nema dokaza o namjeri pribavljanja nezakonite koristi, kao i da nije pravilno razmotrio ulogu svakog od optuženih.
Posebno osporava zaključke o Pavićevićevim ovlašćenjima u ZIB-u, njegovoj ulozi u zaključivanju spornih ugovora i značaju procjene koju je sačinio Vreteničić, dok odbrana optuženih smatra da nijesu dokazani ni nezakonito postupanje ni namjera pribavljanja protivpravne koristi.
U odgovoru na žalbu SDT-a od 22. oktobra Lukšić predlaže da Apelacioni sud odbije žalbu i potvrdi oslobađajuću presudu, a isti zahtjev ponovio je 27. oktobra odgovarajući na žalbu Pošte, uz ocjenu da njeni argumenti ne dovode u pitanje zaključke prvostepenog suda.
Dok se pred sudovima nastavlja spor o ugovorima, kvadratima i odgovornosti za posao započet prije gotovo dvije decenije, stambeno-poslovna zgrada u centru Bara i dalje je nezavršena.
Pošta je ranije saopštila da njena potraživanja iz tog posla iznose gotovo 2,5 miliona eura, uz zakonsku zateznu kamatu, kao i da polaže pravo na 329 kvadrata poslovnog prostora, prenose "Vijesti".
Ti zahtjevi nijesu isto što i pitanje krivične odgovornosti optuženih, o kojem se odlučuje u ovom postupku a prethodnu presudu, kojom su Pavićević i Krković bili osuđeni, Apelacioni sud ukinuo je u novembru 2024. godine i predmet vratio na ponovno suđenje.
Nakon nove, ovog puta oslobađajuće presude, Apelacioni sud ponovo će odlučivati o argumentima tužilaštva, oštećene kompanije i odbrane, a bez obzira na ishod krivičnog postupka, ostaje otvoreno pitanje završetka objekta koji godinama stoji zapušten u centru Bara, kao i naplate potraživanja koja Pošta smatra svojim pravom.