Advokat Slobodan Stašević dostavio je dokumentaciju kojom, kako tvrdi, dokazuje da je Vrhovnom sudu Crne Gore 26. oktobra uputio zahtjev za odobrenje direktnog televizijskog prenosa suđenja njegovom tadašnjem branjeniku Acu Đukanoviću.
Advokat Slobodan Stašević demantovao je navode Vrhovnog suda da toj instituciji nikada nije dostavljen njegov zahtjev advokata za odobrenje televizijskog prenosa glavnog pretresa protiv tada njegovog branjenika, biznismena Aca Đukanovića, optuženog za krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.
Kako je kazao, zahtjev za odobrenje direktnog prenosa suđenja predat je još 26. oktobra.
Pročitajte njegovo saopštenje:
Povodom saopštenja Vihovnog suda Crne Gore da moj zahtjev za odobrenje direktnog prenosa sudenja, u tom trenutku mog branjenika Aca Dukanovića, nije primljen, ovim putem javnosti stavljam na uvid dokumentaciju o slanju zahtjeva i naknadnog obracanja.
Iz nje se jasno vidi kada je dopis poslat, na koju adresu i šta sam od Suda tražio.
Takode, na uvid dostavljam i dokaz o ponovljenom slanju što je uslijedilo nakon telefonske konunikacije sa NN licem koje se predstavilo kao upravitelj pisarnice.
Znači, dana 26.10.2026.g. u 13.38 h sam na e mail Vrhovnog suda poslao Zahtjev, pa sam dana 04.11.2026.g. u 14.04 h preko centrale suda pozvao upravitelja Pisarnice (nije se predstavio) radi provjere da li je e mail stigao ili nije i dobio sam odgovor da ne daju informacije telefonom nego samo putem e maila te sam 05.11.2026.g. u 13.16 h poslao još jedan e mail radi dobijanja informacije zbog čega mi nije odgovoreno na prvi e mail.
Ipak, saopštenje Vrhovnog suda u petak, 06.11.2026.g., dok je bilo u toku sudenje Acu Dukanoviéu, ostavlja važno pitanje bez odgovora: zašto je izostala reakcija kada je informacija o upućenom zahtjevu objavljena u medijima jos 26.oktobra 2026.g. dok je nakon izvještaja sa ročišta od 06.novembra 2026.g. uslijedilo kategorično reagovanje na medijske navode?
Medijska objava ne zamjenjuje formalno podnošenje zahtjeva.
Medutim, nameće pitanje zašto su u jednoj prilici medijski navodi povod za odbranu ugleda Suda, a zašto nijesu bili povod i za blagovremenu provjeru informacije o zahtjevu?
Ako zahtjev nije bio evidentiran, Sud je mogao da me kontaktira, zatraži ponovno dostavljanje ili javno razjasni situaciju. To bi bio konkretan izraz otvorenosti za komunikaciju na koju se sada poziva.
Umjesto toga, navodi odbrane označeni su kao neutemeljeni, uz ocjene o ugrožavaniu institucionalnog integriteta, a da prethodno sa mnom, kao podnosiocem zahtjeva nije razjaśnjeno sta se dogodilo sa prepiskom. Izostanak zahtjeva iz evidencije prijema sam po sebi nije dovoljan osnov za osporavanje vjerodostojnosti tvrdnje da je zahtjev poslat.
Upravo zato podsjećam na navod iz saopštenja Vrhovnog suda koji glasi: “Vrhovni sud Crne Gore poziva sve stranke i njihove punomoćnike da koriste sve dostupne kanale komunikacije sa ovom institucijom, upućivanjem zahtjeva putem elektronske pošte, dostavljanjem pismena redovnom poštom ili neposrednom predajom u Pisarnici Vrhovnog suda Crne Gore”, i ja sam upravo iskoristio preporučeno upućivanje zahtjeva putem elektronske pošte.
Očekujem da Vrhovni sud, nakon uvida u dokumentaciju, precizno razjasni eventualni problem u dostavljanju ili evidentiranju i na moj zahtjev formalno odgovori.
Autoritet sudstva podrazumijeva i spremnost da sopstveno postupanje podvrgne jednako pažljivoj provjeri kao i tvrdnje drugih.