Na suđenju grupi optuženoj za ubistva Petra Lipovine i Žarka Pejakovića, svjedokinja Milena Tajić prepoznala je Miljana Marijanovića i Nikoletu Uskoković kao osobe koje su početkom novembra 2024. godine iznajmile stan na Zabjelu.
Svjedokinja Milena Tajić prepoznala je juče u sudnici Višeg suda u Podgorici optužene Miljana Marijanovića i Nikoletu Uskoković kao osobe kojima je početkom novembra 2024. godine iznajmila stan u podgoričkom naselju Zabjelo.
To je saopštila tokom nastavka suđenja grupi optuženoj za ubistva Petra Lipovine i Žarka Pejakovića, koji su 6. novembra 2024. godine likvidirani na kružnom toku na izlazu iz Podgorice prema Cetinju i Nikšiću.
Marijanović je potvrdio da je iznajmio stan, ali je tvrdio da je to učinio na molbu saoptuženog Aleksandra Dacića, koji mu je, kako je rekao, objasnio da je stan potreban njegovom prijatelju, pravosnažno osuđenom na zatvorsku kaznu.
Dacić je potvrdio Marijanovićeve navode, ali je odbio da otkrije identitet osobe za koju je, kako tvrdi, stan bio namijenjen.
Svjedokinja Tajić, koja je u vrijeme događaja radila u agenciji za nekretnine, ispričala je da ju je početkom novembra 2024. godine na službeni telefon pozvao muškarac zainteresovan za iznajmljivanje stana u kompleksu zgrada na Zabjelu.
“Bio je to Miljan Marijanović. Rekao je da se seli iz Bijelog Polja u Podgoricu i da bi došao da pogleda stan. Došao je sa curom. Mi smo zajedno pogledali stan. Možda smo se zadržali oko šest-sedam minuta. Vlasnik stana nije bio prisutan. Odlučili su da zakupe stan”, kazala je Tajić.
Dodala je da se ne sjeća imena djevojke koja je bila sa Marijanovićem, ali da misli da se zvala Nina.
“Tražili su ključeve od stana, jer se ona preseljava iz Bara, a on iz Bijelog Polja. Platili su zakupninu. Miljan nije imao ličnu kartu, pa je dao pasoš. Ja sam to sve fotografisala”, navela je svjedokinja.
Po nalogu predsjednice vijeća, sutkinje Irene Šofranac Nedović, Tajić je u sudnici pogledala optužene i pokazala na Marijanovića i Nikoletu Uskoković, navodeći da su upravo oni došli da iznajme stan.
Pojasnila je i da prilikom dogovaranja zakupa nijesu pominjali optuženog Tomija Ra Frosta, koji se ranije zvao Tomica Rajović.
Nakon njenog svjedočenja, Marijanović je potvrdio da je iznajmio stan, ali je iznio drugačije objašnjenje razloga zakupa.
“Istina je da sam iznajmio stan. Zapravo, zamolio me Aleksandar Dacić da iznajmim stan, te da nije to za njega, već za njegovog druga koji treba da se useli sa vjerenicom. Dacić mi je rekao da ne može da uzme na svoje ime jer ga mediji stalno ‘provlače’ i pominju”, izjavio je Marijanović.
Prema njegovim riječima, Dacić mu je objasnio da je stan potreban prijatelju koji je pravosnažno osuđen, ali još ne želi da se javi na izdržavanje zatvorske kazne.
“Tomica Rajović, odnosno Tomi Ra Frost, nema veze sa ovim stanom”, ustvrdio je Marijanović.
Dacić je potvrdio takvo objašnjenje, ali nije želio da saopšti ime prijatelja za kojeg je stan navodno iznajmljen.
“Taj stan nema nikakve veze sa krivičnim djelom. Tomica Rajović, odnosno Tomi Ra Frost, nije dao pare da se iznajmi stan. Ja sam dao pare”, kazao je Dacić.
U nastavku dokaznog postupka pročitan je zapisnik o uviđaju sačinjen 9. novembra 2024. godine, na čiju je sadržinu brojne primjedbe iznio advokat Vladimir Đurković.
On je ocijenio da dokument sadrži ozbiljne nedostatke koji dovode u pitanje njegovu dokaznu vrijednost.
Ukazao je da je uviđaj obavljen 6. novembra, dok je zapisnik sačinjen tri dana kasnije.
“Trodnevni jaz otvara opravdanu sumnju da li zapisnik vjerno odražava ono što je na terenu opaženo”, kazao je Đurković.
Posebno je problematizovao činjenicu da su prije dolaska državne tužiteljke na mjesto ubistva stigle vatrogasna služba i ekipa Hitne pomoći, koja je, prema zapisniku, odvalila suvozačeva vrata BMW-a u kojem su se nalazile žrtve.
Advokat smatra da to znači da je lice mjesta već bilo izmijenjeno prije sprovođenja uviđaja.
Đurković je ukazao i na to da su u jednom zapisniku objedinjeni uviđaji sa dvije različite lokacije – Bulevara 21. maj, gdje su Lipovina i Pejaković ubijeni, i Mareze, gdje je pronađeno zapaljeno vozilo za koje se sumnja da su ga koristili napadači.
“Radilo se o dvije samostalne radnje, različitim mjestima i različitim forenzičkim pitanjima”, istakao je branilac.
Prema njegovim riječima, zbog objedinjavanja tih radnji nije moguće precizno utvrditi kada je koji uviđaj započeo, niti gdje se završava dokumentovanje jednog, a počinje dokumentovanje drugog mjesta događaja.
Posebno je osporio dio zapisnika koji se odnosi na zapaljeni automobil pronađen na Marezi.
Naveo je da nije precizirano kada je tužiteljka stigla na tu lokaciju, već samo da je to bilo “iste večeri”, kao ni kada je vozilo zapaljeno i kada je policija počela da obezbjeđuje mjesto događaja.
Đurković je kazao da se identifikacija zapaljenog vozila zasniva na metalnom rombu pronađenom u pepelu i djelimično očitanom broju šasije, dok u zapisniku nije navedeno ko je pronašao pojedine tragove.
“Nema nijednog dokaza u zapisniku da je ovo zapaljeno vozilo bilo korišćeno u događaju na Bulevaru 21. maj, a veza je uspostavljena samo na osnovu pretpostavke”, ocijenio je advokat.
On je kritikovao i formulaciju iz zapisnika prema kojoj je pronađeni automobil “najvjerovatnije korišćen u izvršenju krivičnog djela”.
“U zapisniku treba da se navede šta se opaža, a ne da se konstatuje”, poručio je Đurković.