To je saopštio advokat Veselin Radulović, koji je ocijenio da takav zaključak daje novu dimenziju događajima koji su uslijedili od 1. maja ove godine
Nakon višemjesečnog izviđaja, pretresa stanova i kuća, kao i oduzimanja i detaljnog pregleda mobilnih telefona i drugih elektronskih uređaja, Osnovno državno tužilaštvo u Nikšiću zaključilo je predmet u javnosti poznat kao slučaj „Majbah“.
Konačan stav tužilaštva je da ne postoji sumnja da je bilo koje lice počinilo bilo koje krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, prenose Vijesti.
To je saopštio advokat Veselin Radulović, koji je ocijenio da takav zaključak daje novu dimenziju događajima koji su uslijedili od 1. maja ove godine.
„U prethodnih pet mjeseci Zorici Radulović, njenom suprugu Damiru Baši i Saši Đilasu pretresane su njihove i kuće i stanovi njihovih članova porodice, oduzimani su im mobilni telefoni i lap top, sud je naredio pretresanje i izuzimanje kompletnog sadržaja njihovih elektronskih uređaja. Pretresima su obuhvaćeni pozivi, poruke, komunikacija putem različitih aplikacija, fotografije, video-zapisi i svi drugi podaci iz elektronskih uređaja. Danas, nakon okončanja izviđaja, ostaje ozbiljno pitanje šta se zapravo dogodilo između svojevrsne predstave o velikoj bezbjednosnoj prijetnji i ugroženosti direktora policije i konačnog zaključka tužilaštva da nema sumnje da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo?“, pitao je Radulović.
Prema njegovim riječima, dok je javnost slušala tvrdnje o navodnom ugrožavanju direktora Uprave policije od strane organizovanog kriminala, odbrani nije bilo saopšteno ni za koje konkretno krivično djelo se terete osobe čiji su stanovi i kuće pretresani, niti koja im se radnja stavlja na teret.
„Ovdje nije riječ o tome da li policija i tužilaštvo imaju pravo da istražuju prijetnje. Naravno da imaju i pravo i obavezu. Ali, u demokratskoj državi svaka represivna mjera mora imati konkretan zakonski osnov, stvarnu svrhu i biti srazmjerna onome što se istražuje. Ne mogu se zbog proizvoljnih navoda da je direktor policije ugrožen i da zato mora da se vozi 'majbahom', pretresati kuće i stanovi, pretresati praktično kompletna privatna komunikacija građana, od prvog dana korišćenja njihovih telefona, a onda mjesecima tim istim građanima ne saopštavati ni da li su osumnjičeni i za koje krivično djelo“, saopštio je Radulović.
On smatra da, nakon što je tužilaštvo zaključilo da nema sumnje da je bilo koje lice izvršilo krivično djelo, nije dovoljno samo konstatovati da je izviđaj završen. Kako navodi, potrebno je ispitati zakonitost i proporcionalnost mjera koje su prethodile okončanju postupka, pišu Vijesti.
„Jer, ako na kraju nema krivičnog djela, država mora javnosti i građanima čija su prava bila ograničena dati odgovor na osnovu kojih konkretnih činjenica su sprovedeni pretresi, oduzimani telefoni, pregledana privatna komunikacija i oni javno povezivani sa organizovanim kriminalom?“, pitao je on.
Radulović je ocijenio da je slučaj dodatno značajan jer je u javnosti počeo u kontekstu snimaka vozila „majbah“ koje koristi direktor Uprave policije. Istovremeno, javnosti su plasirana objašnjenja da je automobil direktoru policije ustupljen zbog njegove navodne ugroženosti od strane organizovanih kriminalnih grupa.
„I tu dolazimo do svojevrsnog političkog i institucionalnog paradoksa. Naime, automobil koji je godinama bio predstavljan kao simbol bahatosti i privilegija bivše vlasti, danas je postao potreba direktora policije zbog njegove ugroženosti za koju je tužilaštvo na kraju zaključilo da ne postoji. Institucija se ne štiti tako što se javni interes za 'majbah' i njegovo snimanje pretvara u priču o ugrožavanju direktora policije i organizovanom kriminalu. Tako se štiti njen direktor od javne kritike i pitanja kako je 'majbah' od simbola bahatosti bivših funkcionera postao neophodan za bezbjednost aktuelnog funkcionera, Lazara Šćepanovića“, navodi se u saopštenju.
Radulović ističe da zadatak policije nije zaštita „lika i djela“ njenog direktora, niti je uloga tužilaštva da štiti funkcionere od javnosti. Kako dodaje, ni sud ne bi trebalo da daje legitimitet svakoj policijskoj sumnji, već da štiti zakon, prava građana i javni interes.
„Zato slučaj 'majbah' nije samo priča o Lazaru Šćepanoviću, Zorici Radulović i Saši Đilasu. On pokazuje kako državna represija počinje od javne etikete koju 'zalijepi' menadžment policije, nastavi se pretresima i oduzimanjem privatnih podataka, a na kraju završi zaključkom da nema ni sumnje da je iko izvršio bilo koje krivično djelo. A vladavina prava ne počinje kada tužilaštvo procesuira nekoga za krivično djelo. Ona je na testu mnogo ranije, onda kada država odluči da nekome pretrese kuću, oduzme telefon, pročita privatnu komunikaciju i javno ga poveže sa kriminalom“, navodi se u saopštenju.
Advokat je kazao da je, nakon konačnog stava tužilaštva da ne postoji ni sumnja da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo, potrebno odgovoriti i na pitanje da li su zbog krivičnopravne sumnje koja se na kraju pokazala nepostojećom bile opravdane mjere kojima su zadirana prava građana, prenose Vijesti.
„Na kraju, borba protiv organizovanog kriminala se ne vodi tako što se štite funkcioneri od građana i krše prava građana radi zaštite funkcionera. Naprotiv, tamo gdje institucije proizvode takav ambijent, kriminal nema razloga da strahuje od sistema. Niti ima razloga da bilo kom funkcioneru iz takvog sistema ugrožava bezbjednost“, zaključio je on.