Svi su popisani imenom i prezimenom, uz koje stoje matični broj, adresa, podaci o zaposlenju, krivičnom djelu i sankciji.
U posebnoj evidenciji Ministarstva pravde trenutno je 129 pravosnažno osuđenih za krivična djela seksualnog nasilja nad djecom, ali registar nije dostupan javnosti, prenosi RTCG.
Dok roditelji traže da znaju ko je osuđivan za takva djela, nadležni se oslanjaju na provjeru koju su poslodavci dužni da sprovedu prije angažovanja ljudi koji rade sa djecom. U međuvremenu, Vlada je odlučila da pojača zaštitu djece žrtava seksualnog nasilja i utvrdila 20 amandmana na Krivični zakonik, navodi RTCG.
Svi su popisani imenom i prezimenom, uz koje stoje matični broj, adresa, podaci o zaposlenju, krivičnom djelu i sankciji. Podaci se vode trajno i ne mogu se brisati. Provjeriti ih mogu samo poslodavci i institucije.
„Svaki poslodavac, bilo javna ustanova, bilo privatna, u obavezi je da, kada hoće da zaposli osobu koja će imati direktan ili indirektan kontakt sa djecom, provjeri u sistemu da li je ta osoba osuđivana i, ako jeste, to je uslov da se ne može zaposliti. I negdje se nadam, i ovog puta pozivam, da zaista svi poslodavci to koriste, jer je jako važno“, saopštila je Lepa Žunjić iz NVU Roditelji.
„Nemamo podatak o broju provjera na način koji bi omogućio njegovo pouzdano generisanje. Ranije, kada je broj zahtjeva bio manji, predmetni podatak bilo je moguće utvrditi uvidom u pojedinačne zahtjeve i njihovim fizičkim prebrojavanjem. Međutim, zbog značajnog povećanja broja zahtjeva, utvrđivanje ukupnog broja izvršenih provjera na navedeni način zahtijevalo bi više vremena i dodatne resurse, uz rizik od grešaka prilikom ručnog prebrojavanja“, saopštili su iz Ministarstva pravde.
Građani sami ne mogu provjeriti ko je u Registru pedofila, dok evidencija može spriječiti zapošljavanje pravosnažno osuđenog na poslovima sa djecom samo ako poslodavac izvrši provjeru. No, problem je širi. Od počinjenog djela do pravosnažne presude i sprovođenja kazne mogu proći i godine.
„Oni mogu biti u kontaktu sa našom djecom, mogu raditi. Ako ćemo na suđenje, kada su u pitanju ova krivična djela počinjena prema djeci, da čekamo po četiri-pet godina, dvije-tri da se završi, onda je pitanje gdje su ti ljudi, ako se brane sa slobode, a uglavnom se brane, šta se dešava u tom periodu sa njima, ko njih prati“, izjavila je Žunjić, piše RTCG.
„Svi smo negdje svjesni bespomoćnosti koju ta trauma nosi kada se ovakav događaj desi i onda dodatno možemo zamisliti koliko je teško da, kada se stvari već priznaju, otkriju, dodatno ne nailaze na podršku. Kada registar generalno nije javan, to može doprinijeti dodatnom osjećaju bespomoćnosti i nelagode i samim tim činjenici da država ne razumije, ne vjeruje i ne pruža adekvatnu podršku“, kazala je psihološkinja Marija Babić.
No, sve i da su javno dostupna imena i prezimena 129 registrovanih pedofila, Babić kaže da to ne bi vratilo djetetu oduzetu sigurnost.
„Ukoliko država i sistem ne obezbijede taj siguran kontekst u kojem se žrtva zaista osjeća kao da joj se vjeruje i kao da je prepoznata kao neko kome je ta pomoć potrebna. Dakle, bitno nam je da sistemski radimo na podršci žrtvi, kako bi se ona u svakom momentu osjećala sigurno i zaštićeno“, rekla je Babić.
Ukoliko bi registar bio javan, to bi moglo izazvati nemire, objašnjavaju naši sagovornici. Odnosno, građani bi mogli uzeti pravdu u svoje ruke. Zato sistem mora da učini sve da spriječi ponavljanje djela.