"Moj sin je mrtav otkako su mu ubijena djeca i žena": Bolna ispovijest dede Marka i Mašana koje je ubio Borilović

U krvavom piru Vuka Borilovića, koji je 12. avgusta 2022. godine na Cetinju trajao svega 45 minuta, ubijeno je desetoro, a ranjeno šestoro ljudi. Napad je počeo oko 15.30 časova u naselju Medovina, kada su u svom stanu stradali Borilovićevi podstanari – tridesetpetogodišnja Nataša Martinović i njeni sinovi Marko (7) i Mašan (11).

Četiri godine nakon stravičnog pira u kojem je ostao bez snahe i dvojice unuka, njihov deda kaže da je za porodicu vrijeme praktično stalo tog tragičnog dana.

"Šta da vam kažem, prođoše četiri godine. Moj sin Miloš je mrtav otkako su mu ubijena djeca i žena, a tome ima četiri godine. Nije dobro, u bolnici je na liječenju. Ne znam da li će ove godine biti turnir u njihovu čast. Držimo se kako moramo", rekao je kratko deda ubijenih dječaka.

Njegove riječi možda najbolje opisuju svakodnevicu porodice kojoj je jedan avgustovski dan zauvijek ugasio radost. Miloš Martinović ostao je bez supruge i oba sina. Oni su bili podstanari u Borilovićevoj kući, u kojoj je krvavi pohod i počeo, nakon čega je naoružani napadač izašao napolje i nastavio da seje smrt po komšiluku.

.

Otac dječaka se sa gubitkom najbližih nikada nije pomirio, a potresne poruke koje im je prethodnih godina posvećivao svjedočile su o neopisivom bolu sa kojim preživljava iz dana u dan.

„Nema vas da me zagrlite, da me poljubite. Ja jedino grlim i ljubim vaš grob zbog prokletog monstruma što vam je život oduzeo“, pisao je neutješni Miloš.

Tokom godina Miloš je očajnički pokušavao da pronađe odgovore na pitanja o tome šta je tačno prethodilo masakru. Govorio je da vjeruje da bi supruga Vuka Borilovića mogla da zna više o njegovom ponašanju neposredno prije zločina, jer je, prema njegovim tvrdnjama, nekoliko dana ranije sa djecom napustila porodični dom.

„Ona sigurno ima odgovore i zna više detalja šta se desilo njenom mužu prije nego što mi je ubio ženu, djecu... S obzirom na to da je uzela četvoro djece, ostavila sve i otišla od Borilovića nekoliko dana prije masakra“, govorio je Martinović.

On je tvrdio i da je sa ubicom razgovarao telefonom dok je krvavi pohod još uvijek trajao, te da mu je pomahnitali napadač tom prilikom nepovezano pominjao manastir.

Za porodicu, međutim, pitanja o motivu nisu jedino što mrcvari dušu. Natašina majka Vesna Pejović godinama se na društvenim mrežama obraća ubijenoj kćerki i unucima. Samo nekoliko dana pred ovu, četvrtu godišnjicu tragedije, objavila je još jedno srceparajuće pismo:

„Dosta je bilo čekanja, nadanja, vratite nam se. Samo nemojte reći: „Otišli smo zauvijek“. Ne prihvatamo, to je nemoguće. Mladi, zdravi, puni života, planova za život. Nisu vaša srca stala. Svaki otkucaj našega srca kuca za vas, pričamo sa vama, sa uspomenama. Vi ste naše ikone, naši vječni anđeli! Volimo vas, životi naši.“

Pored nenadoknadivog gubitka, porodice stradalih su prethodnih godina javno postavljale i teška pitanja o radu nadležnih organa tokom masakra i nakon njega. Miloš Martinović je ranije ispričao da je tri dana nakon tragedije ušao u kuću kako bi uzeo garderobu i da je tamo, na sopstveni užas, pronašao metke, ali i biološke ostatke svojih najbližih. Taj stravičan prizor otvorio je ozbiljne sumnje u način na koji je obavljen policijski uviđaj, ali i u cjelokupnu reakciju nadležnih tokom najtežih trenutaka krvavog pohoda.

„Možda nisu mogli ništa da učine za moju ženu, djecu i kuma Mitra tog dana... Niko nije mogao da ih spase, ali mogli su da spasu neku babu od 80 godina ili makar nekoga“, govorio je ogorčeno Martinović.

Oštre kritike na račun policijskog postupanja iznosila je i Anastasija Đurišić, kćerka ubijenog Gorana Đurišića, Borilovićevog ujaka. Ona je tvrdila da je policija njenom ocu omogućila da nenaoružan ode do sestrića kako bi pokušao da ga smiri, iako je pucnjava uveliko bila u toku.

„Krivim policiju za smrt oca. Mogla je da spase još nekoliko života da je reagovala na vrijeme“, isticala je ona.

Četiri godine kasnije, porodice žrtava i dalje žive sa stravičnim posljedicama jednog od najtežih zločina koji je pogodio Cetinje. Za Martinoviće su ostale samo uspomene i hladni grobovi Nataše, Mašana i Marka.

Pored Nataše Martinović i njenih sinova Mašana i Marka, u stravičnom pohodu ubijeni su Milan Martinović, Goran Đurišić, Rajko Drecun, njegovi roditelji Dimitrije i Danica Drecun, kao i Aleksandra i Danijela Radunović. Ranjenih je bilo šestoro – Filip Đurković, Aleksandar Drecun, Slavica Zvicer, Mileva Ramadanović, Darinka Čelebić i policajac Ljubiša Maksimović. Borilović je na kraju pogođen nakon razmjene vatre, a tačne okolnosti njegovog usmrćenja kasnije su bile predmet duge istrage.

(Alo/MONDO)