Javnost nije obaviještena da li je sudsko vijeće u ovom predmetu donijelo presudu. Kada se presuda donese, vijeće je dužno da je objavi, a nakon toga u roku od mjesec, a najduže dva mjeseca dužno je da je napiše i dostavi strankama.
Sudski savjet konstatovao je ostavku sutkinje Apelacionog suda Vesne Moštrokol, koja je predsjedavala tročlanim vijećem u predmetu "državni udar"...
U tom sudu 24. decembra prošle godine, okončana je sjednica vijeća povodom žalbe Specijalnog državnog tužilaštva na oslobađajuću prvostepenu presudu u tom slučaju, kojom su, između ostalih, i političari Andrija Mandić i Milan Knežević oslobođeni optužbe za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine, odnosno nasilno zauzimanje Skupštine Crne Gore.
Javnost nije obaviještena da li je sudsko vijeće u ovom predmetu donijelo presudu. Kada se presuda donese, vijeće je dužno da je objavi, a nakon toga u roku od mjesec, a najduže dva mjeseca dužno je da je napiše i dostavi strankama.
Više pravnih eksperata reklo je Vijestima da se postupak pred Apelacionim sudom mora ponoviti zbog promjene sastava sudskog vijeća u slučaju da ono nije glasalo o presudi, dok nije jasno da li je to u suprotnom obavezno.
Jedan od sagovornika rekao je da se sličnog slučaja ne može sjetiti u dugogodišnjoj karijeri, pogotovo ne pred Apelacionim sudom.
Pored Moštrokol, u vijeću koje je po žalbi odlučivalo u jednom od najznačajnijih predmeta u crnogorskom pravosuđu posljednje decenije, bili su sutkinja Zorica Milanović kao izvjestilac i sudija Predrag Tabaš, kao član vijeća.
Ostavka Moštrokol, kako se to navodi u saopštenju Sudskog savjeta, konstatovana je na lični zahtjev sutkinje Apelacionog suda bez pojašnjavanja šta je dovelo do takve odluke.
Tužioci SDT-a Zoran Vučinić i Siniša Milić u junu prošle godine podnijeli su žalbu na oslobađajuću presudu u predmetu "državni udar", koja je donijeta u ljeto 2024. godine, zbog bitne povrede krivičnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je tročlano vijeće Višeg suda, kojim je predsjedavao sudija Zoran Radović “proizvoljno i činjenično neutemeljeno davalo razloge za neprihvatanje i nepoklanjanje vjere iskazu svjedoka saradnika Saše Sinđelića“.
Oni smatraju da bi, da je vijeće pravilno cijenilo sve činjenice, iskaze i dokaze, sud izveo jedini pravilan zaključak u pogledu iskaza svjedoka saradnika i prihvatio bi ga kao istinit.
U žalbi SDT se navodi da je Viši sud, prilikom oslobađajuće presude, paušalno zaključio da je iskaz svjedoka saradnika „karakterističan za naučeni iskaz“ navodeći da „ne posjeduju stručna znanja da se bave procjenom kognitivnih sposobnosti Sinđelića“.