Tužilja je u zakonskom roku, podnijela zahtjev za utvrđivanje prava na naknadu u visini zarade koju je primala u poslednjem mjesecu prije prestanka funkcije uz odgovarajuće usklađivanje.
Upravni sud Crne Gore, u predmetu poslovne oznake U.br.1943/25 presudom od 24.04.2025.godine, usvojio je tužbu tužilje dr.Vesne Vučković, poništio odluku Sudskog savjeta Crne Gore, broj broj 01-7633/24-6 od 26.02.2025.godine i usvojio zahtjev tužilje dr Vesne Vučković., ranije sudije Vrhovnog suda Crne Gore, za utvrđivanje prava na naknadu u visini zarade koju je primala u poslednjem mjesecu prije prestanka funkcije, u trajanju od jedne godine, počev od 04.12.2024.godine kao dana prestanka sudijske funkcije, uz odgovarajuće usklađivanje.
Osporenom odlukom odbijen je zahtjev tužilje, za utvrđivanje prava na naknadu u visini zarade koju je primala u poslednjem mjesecu prije prestanka funkcije, u trajanju od jedne godine, počev od prestanka sudijske funkcije uz odgovarajuće usklađivanje.
Iz obrazloženja presude proizilazi da je Sudski savjet odlukom broj 01-7633/24-1 od 04.12.2024. godine tužilji konstatovao prestanak sudijske funkcije na lični zahtjev. Tužilja je u zakonskom roku, podnijela zahtjev za utvrđivanje prava na naknadu u visini zarade koju je primala u poslednjem mjesecu prije prestanka funkcije uz odgovarajuće usklađivanje. Odlučujući o podnijetom zahtjevu, u ponovnom postupku u izvršenju presude Upravnog suda Crne Gore U.br.9672/24 od 04.02.2025.godine, tuženi organ je citirajući odredbu člana 36 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, konstatovao da na VI sjednici Sudskog savjeta, održanoj dana 25.02.2025.godine i 26.02.2025. godine, prilikom glasanja zahtjev tužilje nije dobio potrebnu većinu glasova članova Sudskog savjeta zbog čega je isti odbijen.
Nalazeći da su u ovoj stvari, u skladu sa odredbom člana 36 stav 1 tačka 4 i stav 3 Zakona o upravnom sporu ("Sl. list CG", br. 54/16 i 11/24), ispunjene zakonske pretpostavke za odlučivanje u sporu pune jurisdikcije, sud je odlučio kao u izreci presude.
Sud ukazuje da je presudom ovog suda U. br.9672/24 od 04.02.2025. godine, sud odlučio na način što je poništio raniju odluku Sudskog savjeta Crne Gore, broj broj 01-7633/24 od 13.12.2024. godine, kojim je odbijen zahtjev tužilje, za utvrđivanje prava na naknadu u visini zarade koju je primala u poslednjem mjesecu prije prestanka funkcije, u trajanju od jedne godine, počev od prestanka sudijske funkcije uz odgovarajuće usklađivanje, uz izričite pravne upute da u konkretnom slučaju proizilazi osnovanost zahtjeva tužilje za utvrđenje prava na naknadu, zbog čega razlozi u obrazloženju poništene odluke ne mogu ukazivati na pravilnu primjenu materijalnog prava, a samim tim i pravilno utvrđeno činjenično stanje i da je u ponovnom postupku potrebno donijeti novu, zakonitu odluku, u skladu sa tim utvrđenjima i materijalnim pravom. U izvršenju navedene presude tuženi je donio osporenu odluku kojom ponovo odbija zahtjev tužilje pri čemu ni u ponovljenoj odluci nije dao valjane razloge već se pozvao na pravno neutemeljeno tumačenje odredbe člana 36 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, suprotno pravno obavezujućim pravnom shvatanju i primjedbama presude ovog Suda, nalazeći opravdanje za teleološku redukciju u tumačenju zakonske odredbe člana 36 u nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama u javnom sektoru kojim se predviđa da se ovo pravo ne može ostvariti u slučaju prestanka funkcije na lični zahtjev, a koja izmjena zakona nije stupila na snagu,kako se navodi u obrazloženju presude.
Navedenim postupanjem, po nalaženju suda, tuženi nije postupio u skladu sa obavezom propisanom odredbom člana 56 Zakona o upravnom sporu. Smisao navedene odredbe upućuje na obaveznost presuda donijetih u upravnim sporovima u smislu člana 8 istog zakona. Ovo načelo ne znači samo obavezu nadležnog organa da presudu, kojom je njegov akt poništen u potpunosti izvrši, već i obavezu da u svemu postupi po pravnom shvatanju i primjedbama suda navedenim u presudi. Kako tuženi nije postupio po uputima iz presude ovog suda, U. br.9672/24 od 04.02.2025. godine, to na taj način nije postupio ni po pravnom shvatanju suda izraženom u pomenutoj presudi. Na obavezu države da organizuje sistem izvršenja presuda koji je djelotvoran i u pravu i u praksi, ukazuje i praksa Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Mijanović protiv Crne Gore (predstavka broj 1958/06 od 17.09.2013. godine),zaključuje Sud.