Bivši predsjednik Privrednog suda, Blažo Jovanić, je u istrazi odbacio bilo kakvu teoriju o sebi kao kriminalcu i negirao optužbe Specijalnog tužilaštva da je uz pomoć 11 pripadnika kriminalne organizacije nezakonito oštetio osam kompanija za više stotina hiljada EUR.
Pored Jovanića, zbog stvaranja kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja na optužnici su stečajni upravnici Saša Zejak, Snežana Jović, Sanja Lješković, Ranko Radinović, Sreten Mrvaljević, vlasnici firmi za obezbjeđenje Pavić Globarević, Stana Čelebić i Darko Perović, procjenitelji Omer Markišić i Dejan Golubović, vlasnici kompanije Ogimar Danijela i Dušan Laković.
Na optužnici su i kompanije Titan security, Securitas Montenegro, Top force system i Ogimar MNE.
Kako piše Pobjeda, Jovanić je nakon hapšenja 9. maja u Specijalnom tužilaštvu tvrdio da je posao predsjednika Privrednog suda radio savjesno i odgovorno i da nije kršio zakon.
“Skoro svi predmeti interpretirani u krivičnoj prijavi su pravosnažno okončani što podrazumijeva da je izvještaj stečajnog upravnika u spornim stečajnim postupcima bio na oglasnoj tabli 15 dana, da su ispoštovane sve zakonske procedure koje podrazumijevaju zakazivanje završnog ročišta od stečajnog sudije, objavljivanje u Službenom listu u roku koji je propisan Zakonom i održana završna ročišta koja su javna i kojima su mogle da prisustvuju sve zainteresovane strane”, kazao je Jovanić u istrazi.
On je istakao da pravosnažno okončani predmeti, a koji su obuhvaćeni krivičnom prijavom, nemaju nijednu manjkavost i nezakonitost, a što se dokazuje činjenicom da ni stranke ni povjerioci nijesu imali primjedbi.
“Da su podnosioci krivične prijave znali što propisuje član 40 Zakona o stečaju, onda bi im bilo jasno da stečajni sudija i ja kao predsjednik suda u ulozi nalogodavca mogu da vršim transfer novca sa depozita Privrednog suda na račune stečajnih dužnika, a što sam radio u stotinama predmeta za posljednjih osam godina”, kazao je Jovanić.
On je dodao da je u svakom predmetu stečajni upravnik dužan da nakon unovčenja stečajne mase izvrši povraćaj tog novca na depozit Privrednog suda.
Takođe, Jovanić je objasnio da je stečajni upravnik dužan i da te troškove stečajnog postupka opravda stečajnim povjeriocima.
Jovanić je negirao da je sa namjerom neke stečajne postupke dodjeljivao određenim stečajnim upravnicima.
On je napomenuo da u svim postupcima koji su navedeni u krivičnoj prijavi, a odnose se na takozvane nesrazmjerne troškove, koliko se sjeća, nikada nije bilo prigovora nekog zainteresovanog lica u stečajnom postupku.
“A i ako ih je bilo, po tom prigovoru bi Apelacioni sud zauzeo stav u pogledu činjenice da li su ti troškovi realni ili ne”, rekao je Jovanić.
On tvrdi da je njegova uloga kao stečajnog sudije bila da daje saglasnost stečajnom upravniku na podnijete zahtjeve, a da je na stečajnom upravniku da sam bira svoje saradnike, advokate, procjenitelja, firmu koja obavlja poslove obezbjeđenja.
Sa druge strane, SDT je prikupio dokaze prema kojim je Jovanić tokom 2015. godine organizovao kriminalnu organizaciju radi sticanja nezakonite dobiti koristeći privredne i poslovne strukture.
Jovanić se tereti da je uz pomoć ostalih okrivljenih pribavljao imovinsku korist, kroz nezakonito uvećavanje troškova stečajnih postupaka, njihovim odugovlačenjem i nepotrebnim angažovanjem saradnika, advokata, procjenitelja i sudskih vještaka i kompanija za pružanje usluga fizičkog obezbjeđenja imovine stečajnih dužnika.
Nepotrebno angažovanim saradnicima su na štetu Privrednog suda ili stečajne mase stečajnog dužnika isplaćivane fiktivne i nedokumentovane naknade i troškovi za učešće ili navodno učešće i rad u spornim stečajnim postupcima, odnosno za navodno date najpovoljnije ponude za izrade procjena imovine stečajnih dužnika, iako su i takve prihvaćene ponude procjena imovine višestruko prevazilazile realne troškove procjene, a koje je odobravao okrivljeni Jovanić.