Podgoričanin Blagota Baja Sekulić važio je za jednog od žestokih momaka burnih devedesetih godina.
Baja je svojim izgledom i skupocjenim automobilima bio jako popularan među pripadnicama ljepšeg pola. Sekulić je imao privatan biznis, a u Budvi je tokom ljeta držao tada jako poznat kafić "Majami", gdje su se okupljale ličnosti iz džet seta.
Hrvatski list "Nacional" svojevremno je pisao da je Baja bio desna ruka Stanka Subotića Caneta, poznatog srpskog biznismena, kao i da je Sekulić bio povezan sa brojnim likvidacijama u Crnoj Gori i Srbiji, ali i da je bio umiješan u poslove duvanske mafije.
Baja je bio optužen za likvidaciju Vladimira Vanje Bokana, moćnog čovjeka tada bliskog Arkanu, koga je svojevremeno čuvao Milorad Ulemek Legija. Nekoliko dana kasnije Sekulić je u dnevnom listu "Dan" demantovao tekstove vezane za njegovo ime tvrdeći da je riječ o lažima i klasičnoj podmetačini. Tada je jedino potvrdio je da je sa Subotićem dobar drug, dodajući da je na to jako ponosan, ali da nikada nisu imali nijedan zajednički biznis.
U demantu koji je dao za Dan, Sekulić je optužio da se iza tekstova u zagrebačkom "Nacionalu" nalaze Ratko Knežević i Ratko Đokić, crnogorski biznismeni koji su tada živjeli u inostranstvu. Nakon toga, i Knežević i Đokić su negirali bilo kakvu povezanost sa objavljenim tekstovima.
Baja je odlučio da da intervju za "Monitor" i tom prilikom ispričao da je Đokić je tvdrio kako on nije kriv za takve navode, već "moćna ekipa iz Beograda koja redom ubija i koje se vjerovatno ni on neće spasiti."
I pored svih navoda u štampi Sekulić je poslednjih dana boravio u Budvi i svako veče viđan je u pojedinim kafićima, a pažnju prolaznika skretao je vozeći se u svom čuvenom "ferariju" žute boje.
Rafal iz mraka
Nepuna dvadeset četiri sata nakon toga iz Budve je stigla vijest da je Blagota Baja Sekulić ubijen. U gluvo doba noći, 30. maja 2001. godine oko jedan sat i trideset minuta, nepoznati napadač ga je sačekao u kratkoj ulici koja spaja šetalište pored obale i paralelni Mediteranski bulevar u Budvi. Ubica je čekao skriven iza ograde obližnje kuće nailazak džipa i ciljao ravno u šoferšajbnu. Policija je pronašla oružje nedaleko odatle, kod ulaza u obližnji dječji vrtić.
Mada, sem potvrde istražnog sudije Višeg suda u Podgorici Radomira Ivanovića da je Sekulić ubijen, do sada nije zvanično objelodanjen nijedan jedini detalj o ovom događaju, nesumnjivo je da je njegov automobil, bio izrešetan. Ispaljena su 24 metka, od kojih su ga pogodila samo dva, jedan u ruku i drugi smrtonosni u grudi.
Dugi rafal je gromovito odjeknuo i razbudio mještane, pa se i oko izrešetanog vozila brzo okupio veći broj građana, koji su dugo pokušavali da otvore auto. Sve dok nisu razbili jedno staklo, nisu mogli da otvore vrata i pomognu smrtno ranjenom Baji. Kad su, ipak, uspjeli, njemu više nije bilo pomoći.
Prema saznanjima medija, policija je ispitala nekoliko stotina sumnjivih, ali sem čaura na mjestu zločina i oružja, bačenog nedaleko odatle, ni dan danas nema nikakvog traga od egzekutora. Nesumnjivo je da je Sekulić bio momak koji je suviše znao i mnogi su, očigledno, imali motiv za ubistvo kako bi ga uklonili. Prije smrti, u intervjuu koji je dao za "Monitor", Baja je tvrdio da je Ratko Knežević preko njega od Subotića tražio reket od 1,6 miliona maraka, te da je Knežević i njemu lično prijetio:
"Knežević mi je poručio: Tekstove u Nacionalu ne piše Ratko Đokić, već ja lično, ako nastaviš da štitiš Subotića, ti ćeš biti na sljedećoj naslovnoj strani Nacionala".
Sastanak sa Boškovićem i Subotićem prije smrti
Podgorički list "Glas Crnogoraca" obajvio je ozbiljne informacije nakon likvidiacije u Budvi. Ovaj list je, tada, u nepotpisanom tekstu, ne otkrivajući izvore, "saznao" da se Sekulić, noć uoči ubistva, sastao u Podgorici sa Vukom Boškovićem, tadašnjim pomoćnikom crnogorskog ministra policije za javnu bezbjednost i Stankom Subotićem Canetom. Kako je list prenio, svi zajedno su večerali u Sekulićevoj kući, a navodno, atmosfera u društvu nije bila nimalo prijatna.
"Glas Crnogoraca" je tvrdio da je Baja nekoliko sati prije brutalnog ubistva imao jedan telefonski poziv posle kojeg je odmah sjeo u kola i odmah otišao u Budvu. Navodno, nije imao vremena čak ni da se presvuče već je, mimo običaja, krenuo u šortsu i majici.
Osvetio oca?
Blagota Baja Sekulić je bio mlad čovjek koji je brzo i rizično živio i nije bio baš nepoznat ni policiji. Bio je "kratkog fitilja", pa je tako jedne prilike u centru Podgorice, iz svojih ličnih razloga pretukao Rada Vojvodića, bivšeg urednika Radio Televizije Crne Gore, a napao i je i tadašnjeg direktora RTCG-a Gorana Sita Rakočevića koga su, navodno, samo brze noge spasle batina.
Prema nekim saznanjima, Sekulić je, takođe u Budvi, slučajno izbjegao atentant koji se pripremao za njega. U raznim spekulacijama oko toga ko ga je ubio, kao i koje bio naručilac njegove likvidacije, ima i onih koji njegovu smrt vezuju i za tragičnu smrt njegovog oca Duška Sekulića.
Duško Sekulić, nekada poznati bokserski sudija, posebno se pročuo prije trideset godina u Švedskoj po neustrašivosti u obračunima sa napadačima koji su tada ubili Vladimira Rolovića, jugoslovenskog ambasadora u toj skandinavskoj zemlji.
Bajin otac se nakon toga vratio u Podgoricu, i posvetio ugostiteljstvu. U blizini njegove kuće su banuli neki momci, namjerni da sa Sekulićem poravnaju neke račune. Pale su teške riječi, a zatim i oružje. Sekulić je potegao poznati, stari ruski "dobošar", ali je jedan od momaka bio brži i usmrtio ga samo jednim metkom, ispaljenim iz pištolja sa prilične udaljenosti za tu vrstu oružja.
Policija je brzo ustanovila da je Sekulića ubio Trebinjac Slobodan Kulaš, zvani Mark, koji je svojevremeno bio ađutant generala Momčila Perišića na mostarskom ratištu. Kulaš je, kako su mediji pisali, sjutradan u Bileći te navode i sam potvrdio novinarima, ali je demantovao da je u Podgoricu otišao s namjerom da ubije. Ovaj momak, koji je, kažu, govorio nekoliko jezika i do rata 1991. živio u Dubrovniku, jedno vrijeme se sklonio i iz Bileće i iz Trebinja, ali se posle godinu dana ponovo pojavio i prijateljima saopštio da više nema nameru da se krije, mada pouzdano zna da mu se priprema likvidacija.
Njegove sumnje su se obistinile. Ispred kuće u kojoj je stanovao u Bileći, u sred bijela dana, i pred očima djece koja su se tu slučajno zatekla, dva napadača su sručila u njega rafal iz automata. Ubice Slobodana Kulaša, nisu nikada otkrivene, ali je sve protumačeno kao osveta Sekulića.
Slučaj ubistva Blagote Baje Sekulića nikada nije rasvijetljen.