Crna hronika

JEZIVI ZLOČINI MONSTRUMA IZ NIKŠIĆA: "BATKO" JE OSUĐEN NA 45 GODINA ZATVORA, BRUTALNO UBIO VIŠE OD 100 LJUDI!

Autor Jovana Raičević

Veselin Vlahović, poznatiji kao "Batko" ostaće upamćen kao jedan od najvećih zločinaca ikada na Balkanu. Brutalna ubistva, silovanja, mučenja - samo su neka u nizu jezivih zlodjela koje je učinio.

Izvor: Kurir/Printscreen Youtube

Batko je rođen 1969. godine u Nikšiću. Nema dostupnih podataka o njegovom odrstanju sve do dolaska u Sarajevo, gdje se preselio 1986. godine. On se kao mladić bavio boksom, a boksovao je u Bokserskom klubu Željezničar. Uporedo sa tim, on je radio kao izbacivač u popularnoj "Slozi", dok je neko vrijeme radio i na obezbjeđenju hotela "Bristol" i diskoteke "BB" u okviru tadašnjeg hotela Beograd.

Stanovao je u sarajevskom naselju Grbavica, odakle je kasnije dobio nadimak "Monstrum sa Grbavice". Zanimljivo je da se sarajevski bokseri Batka sjećaju kao primitivca koji je na vaganju u pripremama za boks-mečeve uživao da se skine go, pokazujuci drugim bokserima svoj polni organ.

Početkom devedesetih prošlog vijeka izbio je rat u Bosni i Hercegovini, a Nikšićanin od tada počinje sa zločinima, koji su bili toliko užasni i brutalni, da je Batko postao poznat širom Balkana.

Batko je najkrvaviji trag ostavio upravo na Grbavici. Prema riječima preživjelih, koji su rat proveli na okupiranoj Grbavici, procjenjuje se da je Veselin u ovom sarajevskom naselju ubio oko 170 ljudi. Ubijao je iz vatrenog oružja, klao nožem, a o sudbini mnogih koje je Batko oteo i odveo iz Lenjinove, Radničke, Splitske i ulice Rave Janković u Sarajevu, ni do danas se ništa ne zna.

U junu 1992. godine, iz nekoliko stanova jedne zgrade Batko je odveo više civila. Nakon što su prethodno odvedeni, pa vraćeni kući, u večernjim satima je Batko došao po njih, kažu komšije koji javno o tome ne govore ni danas. Zvjerski je zaklao dvojicu muškaraca islamske vjeroispovjesti, dok je njihova majka gledala. Potom je ubio i nju. 

One koje nikšićki monstrum nije ubio, mučio je vršeći nad njima psihičke i fizičke eksperimente. Neke tako što bi im stavljao glavu na štok od vrata, i potom zabijao nož tik uz glavu. Druge je tukao.

Jedan od zvjerski pretučenih o monstrumu iz Nikšića je svojevremeno izjavio:

„Početkom juna došao je Batko i odveo me, po naređenju, da me tuče. Trebao me i zaklati, ali dobio je drugu naredbu. Tukao me je Batko i Krompir i još jedan momak muslimanske vjeroispovijesti. Tukli su me paletema drvenim po listovima nogu i po glavi. Rekao mi je da niko ne smije da zna od mojih komšija da sam odveden i da sam tučen nekoliko puta, i da bude li saznao da se čuje ta priča, da će doći i da će mi pobiti svu porodicu.“

„Sjedjela sam šćućurena na svome balkonu kada su ubili sina moje komšinice, kada je ona molila njih da ga puste. Čuli su kada su vrištali pijani i poslije sam saznala da su moju komšinicu od preko 80 godina silovali. Nešto što je možda i najviše doprinijelo jeste činjenica da se Veselin Vlahović Batko našao i na mojim vratima, da sam se i ja susrela sa njim tada ne znajući da se o njemu uopšte radi. Poslije tog saznanja dugo, dugo sam se pitala zašto sam ja ostala živa - pored svih tih ubistava", kazala je jedna od žena iz Sarajeva koja je stanovala na Grbavici u periodu Batkovih krvavih obračuna

Crnogorski monstrum, ubio je i Gorana Čengića, nekadašnjeg člana rukometne reprezentacije SFRJ. Čengić je ubijen u junu 1992. godine, a njegovo tijelo je, nakon devet godina, pronađeno i sahranjeno.

Hapšenje u Podgorici i bijeg iz Spuža

Po završetku rata Vlahović se seli u Podgoricu, gdje kupuje kuću u podgoričkom naselju Vranići i osniva porodicu. Takođe vjeruje se da je monstrum iz Nikšića, odmah ušao u podzemlje, a prema pričama dobro upućenih ljudi iz tog perioda pretpostavka je da je radio i za državnu bezbjednost i uživao privilegije izbjegavajući sankcije. Tada se u crnogorskoj javnosti nije puno znalo o zločinima koje je počinio, ali je od strane određenih struktura i podzemlja iskorišćen kao odličan profil ličnosti za prljave poslove. Njegovo "bjekstvo" preko Spuških zidina samo je potkrijepilo tadasnja nagađanja da je bio pod zaštitom.

Zanimljivo je da je Batko iz zatvora u Spužu pobjegao upravo u vrijeme kada je u Podgorici, na sastanku predstavnika ministarstava pravde Crne Gore i BiH postignut dogovor po kome bi zvanično Sarajevo Podgorici ustupilo dokumentaciju na osnovu koje bi se moglo suditi Vlahoviću.

Tužilaštvo BiH je istragu protiv Vlahovića, kojeg sumnjiče za 54 krivičnopravne radnje počinjene na Grbavici, preuzelo 2005. godine.

Batko se nije kajao zbog monstruoznih zločina

Španska policija uhapsila ga je u gradu Alisante. Vlahović je uhapšen u sklopu policijske istrage o organizovanoj grupi državljana istočne Evrope koja je umiješana u nasilne pljačke kuća. Kod njega su tada pronađeni su falsifikovani bugarski dokumenti.

Vlahović nikad nije pokušavao sakriti jeziva djela koja je počinio. Javno se hvalio ubijanjima.

Na saslušanju je španskoj policiji priznao zločine i rekao:„Tačno je, ubijao sam, mučio i silovao! U sarajevskom naselju Grbavica ubio sam više od 100 muslimana i njihova tijela sam spalio. Mnoge sam muslimane mučio, ubijao sam i žene i djecu. Nimalo se ne kajem.“

Sudsko vijeće Suda BiH osudilo je Veselina Vlahovića Batka na 45 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih nad nesrpskim stanovništvom u sarajevskim naseljima Grbavica, Vraca i Kovačići tokom 1992.