Nekoliko decenija prije nego što je počeo krvavi rat kavačkog i škaljarskog klana, kroz koji su se često preplitali motivi krvne osvete, takav sukob imale su dvije porodice iz Nikšića - Vilotijevići i Radulovići.
Sukob dvije familije ubrzo se pretočio u kriminalne obračune, a porodice su u ratu kotorskih klanova zauzele svoje strane - Vilotijevići su stali na stranu kavčana, Radulovići na stranu škaljaraca. Ova krvava priča počela je 4. oktobra 1986. u vatrenom obračunu kod hotela "Onogošt", kada su se na semaforu zaustavili "fića", "lada“ i "zastava 128". Tada je iz "lade" neko iz puške zapucao prema "zastavi" u kojoj su bili braća Zoran i Kićun Vilotijević.
U ostala dva automobila bila su braća Radulović - Slavko, Ranko i Mijo. Ispaljeni hitac usmrtio je Zorana, zbog čega je njegov brat uzvratio pucnjavom. Smrt Vilotijevića podigla je na noge cio Nikšić, jer su odmah krenule da kruže priče kako će uslijediti krvna osveta.
Na suđenju koje je uslijedilo, Radulovići su osuđeni na zatvorske kazne: Slavko i Ranko na po 15 godina, a Mijo na 13 godina zatvora. Cilj kazni bio je upravo pokušaj da se spriječi krvna osveta međutim to je bilo bezuspješno. U ratu dvije porodice Radulovića i Vilotijevića ubijeni su kasnije i Zoranov brat Kićun i Kićunov sin Filip Vilotijević, ali ove likvidacije nikada nisu doživjele svoj konačni rasplet. Dokaza da su oni bili žrtve krvne osvete nije bilo.
Iz porodice Radulović ubijen je Slavko Radulović, u koga je pucao Milan Vilotijević Lezo, a smrt njegovih sinova je onda navodno planirao Ranko Radulović. Obračun dvije porodice odnio je i život trojice njihovih prijatelja. Novica Kankaraš je ubijen u kafanskom obračunu, Zoran Janjušević je izvršio samoubistvo u zatvoru, Nemanja Bečanović je pucao sebi u glavu u podrumu svoje kuće u Nikšiću.
Kada je u Valensiji nestao tovar od 300 kilograma kokaina, čime se kotorski jedinstveni klan raspao na dvije grupe, kavačku i škaljarsku, i zaraćene porodice zauzele su strane. Vilotijevići su se priklonili kavčanima, a Radulovići škaljarca.
Radulović sarađivao sa vođom škaljaraca?
Štaviše, crnogorski kontroverzni biznismen Ranko Radulović, koji je više puta hapšen zbog različitih krivičnih djela, navođen je i kao jedan od najbližih saradnika Igora Vukotića i trenutno se nalazi u Istražnom zatvoru zbog sumnje da je sa pomenutim Vukotićem i Erogenom Brajovićevom formirao kriminalnu grupu koju je Specijalno državno tužilaštvo optužilo za pokušaj i planiranje više likvidacija. Njima je u toku suđenje u podgoričkom Višem sudu, ali iza zatvorenih vrata.
Osumnjičeni su da su planirali ubistva specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića i njegovog sina, bivše tajne agente Duška Golubovića i Zorana Lazovića, policajca Duška Koprivice, kako i osobe iz kriminalnog miljea... Radulović je sve negirao:
Silovao u Bosni?
Na zahtjev istražnih organa Bosne i Hercegovine, koji su Radulovića teretili i za ratne zločine počinjene tokom rata u Foči, Radulović je avgusta 2019. godine saslušan prilikom čega je negirao optužbe za ratne zločine.
Kako su ranije pisali mediji, njega je svjedokinja M. koja je bila među zatočenicama u Karaman-kući, logoru za žene u selu Miljevina, kraj Foče, jednom od najozloglašenijih mjesta u kome su žene silovane i zlostavljane tokom rata u BiH, u pisanoj izjavi je navela da je, u noći kada je dovedena, iz stana izveo vojnik koji joj se predstavio kao Ranko Radulović iz Crne Gore, dobrovoljac u jedinici Dragoljuba Kunarca. Radulović ju je, kako je navela u pisanoj izjavi, prvi silovao.
"Tražio je da se skinem. Pitala sam ga zašto i rekla da imam 16 godina. On se naljutio... Skinuo me je i silovao... Bila sam krvava po cijelom tijelu. Primijetila sam da imam posjekotine na rukama. Rekao mi je da mi je bolje da me je on odveo nego da me je silovala veća grupa vojnika", rekla je svjedokinja M.
Inače, Ranko Radulović u svom vlasništvu ima i niz ugostiteljskih objekata i drugih nekretnina u Crnoj Gori, koje su se više puta našle na meti bombaša. Hronološki gledano, poslednji put mu je zapaljena vikendica na Žabljaku u januaru 2020. godine godine, a pričinjena je samo materijalna šteta. Prethodno je bombaš bacio eksplozivnu napravu na njegov kafić "Tani" u Nikšiću.
Porodica Vilotijević
I danas se priča da je nakon sukoba osamdesetih godina, porodica Radulović praktično protjerala Vilotijeviće iz Nikšića, nakon čega se oni nastanjuju u Srbiji, tačnije u Novom Sadu.
Zapaženu ulogu u kriminalnom miljeu devedesetih godina u Srbiji imao je Kićun Vilotijević, koji je među novosadskim žestokim momcima tog vremena zavređivao ugled i status. Kićun je ubijen 1999. godine ispred kafića "Kaskada" u novosadskom naselju Liman, a nepoznati ubica je tada ranio i Mikana Novakovića, Kićunovog rođeka.
Policajci su motiv ubistva tražili upravo u sukobu dvije porodice, ali im rasvjetljavanje istrage nije pošlo za rukom. Iza Kićuna ostala je legenda koja govori o njegovoj moći, da je važio za čovjeka čije dozvola tražila za svaki ozbiljniji posao u "sivoj zoni", te da je likvidacija izvedena uz podršku tajnih službi.
Kićun je iza sebe ostavio i troje djece, sinove Filipa i Stefana i ćerku Jelenu, koji su po svemu sudeći krenuli utabanom stazom koju im je ostavio otac kriminalac.
Filip Vilotijević - Ranjen bježao, ali uzalud
Njegov stariji sin Filip ubijen je 2015. godine na Paliću kada je imao samo 25 godina. Godinu dana ranije, u policijskoj evidenciji Filip je imao čak 16 krivičnih prijava, a još od maloljetničkih dana bio je povezan sa mnogobrojnim krivičnim djelima među kojima su i dva teška ubistva u pokušaju, ali i nedozvoljeno nošenje oružja i nasilničko ponašanje. Pravosnažno je osuđen jedino zbog pucnjave na beogradskom splavu "Džast vanila" koja se dogodila 2013. godine. Tada je ubijena Tamara Radulović (29), djevojka koju je pogodio zalutali metak.
Mediji su pisali da se nakon pucnjave krio na Kosovu u Peći, gdje ga je "čuvao" sin albanskog narko-bosa Nasera Keljmendija. Nakon skrivanja, uhapšen je na graničnom prelazu Merdari i neko vrijeme je proveo u pritvor. U centru istrage našao se i u novembru 2012. godine, kada je osumnjičen da je pucao na Nemanju J. ispred OŠ "Žarko Zrenjanin" u Novom Sadu. Tužilaštvo je ipak odbacilo ovaj slučaj zbog promjene iskaza oštećenog i nedostatka svjedoka.
Filip je ubijen na Paliću, posle potjere atarskim putevima i kiše metaka sasute na BMW X6 u kom si bili on i Alen Kurina, čovjek kog je po hapšenju pred kraj 2016. godine ministar policije Nebojša Stefanović označio kao vođu najjače kriminalne organizacije na sjeveru Srbije.
Kako je kasnije ispričala porodica, Filip i Kurina su se vraćali iz Subotice kada su primijetili da ih prati "mercedes" iz kog su nedugo zatim ispaljeni smrtonosni hici. Pretpostavljalo se i da je prava meta bio Kurina, jer je Filip upravljao njegovim automobilom, a likvidatori u mraku nisu mogli da prepoznaju vozača. Njegovo tijelo pronađeno je nedaleko u vodi, jer je izašao iz automobila i ranjen pokušao da pobjegne. Njegov suvozač Kurina iz incidenta je izašao samo sa povredama.
Stefan Vilotijević - pokušaj ubistva u Beču
Da porodica Vilotijević "igra" na strani kavčana dokazao je i događaj s kraja 2018. godine, kada je u Beču ubijen Vladimir Roganović, a teško ranjen Kićunov drugi sin, Stefan. U to vrijeme, Roganović je tek izašao iz Istražnog zatvora u Spužu gdje je završio zbog ilegalnog nošenja oružja, a znajući da mu je bezbjednost ugrožena i da mu život praktično visi o koncu, u strogoj tajnosti je otputovao u Beč gdje je boravio sa Stefanom Vilotijevićem.
Međutim, ono što je uslijedilo potvrdilo je da je Roganovićevo kretanje ipak bilo poznato njegovim neprijateljima.
Naime, kobnog decembarskog dana Vilotijević i Roganović su u jednom poznatom bečkom restoranu ručali sa još jednim nepoznatim muškarcem. Konobari i drugi gosti kasnije su ispričali da su tokom ručka pričali na srpskom ili hrvatskom jeziku, a da su njihove teme bile aktuelna dešavanja. Između ostalog, dvojica Srba pitala su misterioznog muškarca gdje mogu da kupe avionske karte, a on ih je uputio.
Po završetku ručka, Vilotijević i Roganović su izašli iz restorana i krenuli po karte, dok je treći muškarac ostao da plati račun. Nisu mnogo odmakli, a maskirani ubica obučen u crno izašao je iz obližnjeg haustora i zapucao na njih. Scenu je vidio i treći muškarac, ali je sačekao da napadač sa pištoljem pobjegne, a onda im je prišao. Svjedoci su ispričali da ih je na srpskom bodrio da izdrže, oslovljavajući ih sa "brate". Kada je došla policija, isti muškarac je najprije tvrdio da ih ne poznaje, a kod njega su pronađena falsifikovana dokumenta na ime Danijel Milić.
Roganović je izdahnuo na licu mjesta, a Vilotijević je prebačen u bolnicu nakon čega se ispostavilo da je Srbija za njim raspisala potjernicu i on je praktično odmah i uhapšen. Sud u prestonici Austrije nije međutim odredio ekstradicioni pritvor, iako je Srbija tragala za njim, već je pušten na slobodu uz kauciju od 20.000 evra. Uslov je bio da navede tačnu adresu na kojoj će boraviti u Beču do odluke o izručenju.
Pošto se oporavio, a Austrija protiv njega nije vodila postupak, Mali Kićun se saglasio da po skraćenom postupku bude izručen Srbiji. Omogućeno mu je da sam dođe u Srbiju i javi se Višem sudu u Novom Sadu, koji je za njim i raspisao potjernicu. Ispoštovao je dogovor s austrijskim pravosuđem, i prije krajnjeg roka sam je došao na granicu srpsku granicu, gdje su mu stavljene lisice i upućen je u pritvor na Klisi. Stefan je bio privođen i zbog ubistva Mirka Milićevića Hajčara. U pritvoru je tada proveo 27 dana, ali je zbog nedostatka dokaza pušten na slobodu. On je prijavljivan i za posjedovanje droge, nasilničko ponašanje, ugrožavanje sigurnosti a kod njega je pronađen i pištolj.
Jelena Vilotijević - vođa narko grupe?
U žiži javnosti našla se i ćerka pokojnog Kićuna Vilotijevića, Jelena, kada je u maju 2018. uhapšena i saslušana zbog sumnji da je jedan od vođa grupe koja se bavila prodajom droge. Tada je u pritvoru zadržan i Jelenin suprug Mladen Lalušić, inače automobilista. Ovoj grupi se stavlja na teret trgovina narkoticima i nelegalno držanje oružja, ali i opremu za proizvodnju droge.