Resursni centar za obrazovanje i osposobljavanje „1. jun“ u Podgorici pohađa 105 djece sa posebnim obrazovnim potrebama, saopštio je direktor te ustanove Željko Darmanović
On je dodao da nedostatak defektologa otežava rad, ali da to rješavaju dobrom organizacijom.
Darmanović je rekao da je broj učenika u neznatnom porastu u odnosu na prošlu godinu kada ih je bilo 101.
„Uglavnom su variranja broja učenika jako mala posljednjih godina. Ali se uočava manji broj učenika u odnosu na prije deset godina, a to se posebno odnosi na djecu koja su smještena u internatu“, rekao je Darmanović agenciji MINA.
U internatu boravi 15 djece koja nijesu iz Podgorica a, prema riječima Darmaovića, na smještaju ih je manje jer se sada uglavnom školuju u mjestu boravka.
On je naveo da je nakon rekonstrukcije škole kroz projekat energetske efikasnosti uz saglasnost ministarstava ekonomije i prosvjete prostor u kome djeca borave znatno prijatniji.
Darmanović je, na pitanje zbog čega je sve veći broj djece koja pohađa inkluzivna odjeljenja u osnovnim školama nego resursne centre, rekao da se više radi o povećanoj svjesnosti roditelja i lokalne zajednice o postojanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama, nego o postojanju predrasuda.
„Roditelji se lakše opredjeljuju za škole u svom mjestu boravka, i postoji veća otvorenost redovnih škola za upis takvih učenika. To je razlog većeg broja djece u redovnim školama nego u Resursnom centru“, naveo je Darmanović.
On smatra da ne postoje predrasude ni prema Resursnom centru, s obzirom na broj djece koja pohađaju individualne tretmane u toj ustanovi.
Darmanović je kao prednosti Resursnog centra naveo manji broj djece u odjeljenju i kontinurani rad defektologa koji čine nastavno osoblje.
„Osim toga, omogućen je individualni rad sa logopedom, psihomotornim reedukatorom,psihologom najmanje jednom nedjeljno, djeca imaju mogućnost korišćenja usluga produženog boravka“, kazao je Darmanović i dodao da za veći broj učenika obezbjeđuju prevoz od kuće do škole i nazad.
Kako je istakao, Reursni centar ne zaostaje u vannastavnim aktivnostima u odnosu na druge obrazovne ustanove, i učestvuje u različitim manifestacijama.
„Ne može se govoriti o prednosti Resursnog centra nad redovnom školom i obratno, već je više pitanje potreba konkretnog djeteta i koja ustanova može bolje odgovoriti na te potrebe, pa u skladu sa tim treba planirati i obrazovno-vaspitni rad sa djetetom“, objasnio je Darmanović.
On je rekao da sarađuju sa predškolskim i školskim ustanovama, kako u vidu zajedničkih aktivnosti i druženja, kao i da su posebno orijentisani na pružanje podrške djeci sa posebnim obrazovnim potrebama u redovnim školama i vrtićima u vidu individualnih tretmana defektologa, logopeda, psihomotornog reedukatora i psihologa.
„Trenutno je takav vid podrške omogućen za 33 djece iz redovnih škola i 42 djece iz predškolskih ustanova“, kazao je Darmanović i dodao da se podrška ogleda i u savjetodavnom radu sa nastavnicima i pripremanju prilagođenog materijala za rad.
Najveća teškoća u radu Resursnog centra, prema njegovim riječima, je manji broj defektologa nego što je potreba.
„U pojedinim odjeljenjima je zbog specifičnosti potreba djece neophodna i dodatna podrška u vidu asistenata, što trenutno predstavlja teškoću u organizaciji rada«, dodao je Darmanović.
Darmanović je istakao da problem nedostaka stručnog kadra da za sada rješavaju dobrom organizacijom.