Šimanovci su jedino selo u Srbiji koje ima 50 fabrika. U pogonima na teritoriji ovog sela sa 3.000 žitelja u opštini Pećinci ima oko 3.200 zaposlenih.
Tako moćne industrije na tako malom prostoru ima malo gdje i u najrazvijenijim zemljama Evrope.
Fabrike u Šimanovcima proizvode automobilske djelove, mašine, građevinski materijal, tu su pogoni pekarske industrije... U fabričkoj zoni površine 800 hektara sve kompanije su inostrane, osim „Agrosave” (proizvodnja sjemena kukuruza) i filmske industrije „Pink”. I biće ih još do kraja godine – najavio je Radivoje Milošević, zadužen u opštini Pećinci za lokalni ekonomski razvoj.
Sve je, piše "Politika" počelo prije tačno 27 godina kada je dio atara prema autoputu, odlukom opštine Pećinci i Vlade Srbije, proglašen radnom zonom za privatna preduzeća. Na tom području uglavnom su bili pašnjaci, a tek mali dio se obrađivao zbog podzemnih voda. Najprije je izgrađena mreža kanala i tako je zemljište privedeno današnjoj namjeni.
Poslednjih desetak godina građene su fabrike. Blizina Beograda i autoput učinili su da je najlošija zemlja za obrađivanje postala najskuplja u Srbiji. Hektar je dostizao cijenu od 700.000 eura.
Zanimljivo je i da su vlasnici šimanovačke zemlje svojim naslednicima imanje dijelili tako da plodne oranice pripadnu djeci koja će ostati na imanju, dok su one lošije parcele nasleđivali sinovi koji su svoju budućnost videli daleko od sela, kao i ćerke koje su se udavale van Šimanovaca.
Kako je baš toj zemlji vrtoglavo porasla cijena od kada je proglašena radnom zonom, oni su se njenom prodajom, "ni krivi ni dužni obogatili".
Novac su uglavnom ulagali u nekretnine po Beogradu, Novom Sadu i drugim gradovima, ali bilo je i onih koji su kupovali najbolje oranice i danas su pravi domaćini.
"Mi smo jedino naselje u Srbiji, a vjerovatno i šire, koje nema nezaposlenih. Ovdje posao nije dobio samo onaj ko nije htio da radi. U fabrikama koje su se u Šimanovcima otvarale, radnih mjesta bilo je i za nekvalifikovane i za one sa fakultetskim diplomama. Procjena je da je tako zaposleno više stotina naših mještana. Ostali putuju iz susjednih sela, ali i iz Beograda", ističe za "Politiku" Aleksandar Mandić, predsjednik Saveta ove mjesne zajednice.
Upravo zbog ove činjenice, Šimanovčani više ne odlaze iz sela, a očekuje se da će biti još više onih koji bi tu da se nastane. Biće izgrađen i duplo veći vrtić od postojećeg, a očekuje se i dogradnja osnovne škole, jer broj đaka raste iz godine u godinu. U školi je sada 260 učenika, a u vrtiću 170 mališana.
Jedini problem za one koji žele da se nasele u Šimanovcima, da ne bi svakodnevno putovali na posao, jeste što stare kuće nisu jeftine. Cijena im je do 30.000 eura, a nema ih mnogo u ponudi. U mnogim selima Srema kuće takvog kvaliteta koštaju od 7.000 eura.
"Zato mi radimo na tome da proširimo zonu sela za stanovanje gdje ćemo urediti placeve od po pet ari i prodavati, zavisno od lokacije, po cijeni od pet do sedam hiljada eura za ar, pa neka ljudi sami sebi grade kuće", zaključuje optimistično Mandić ovu rijetku priču.