Najbrži i najjeftiniji način da se uselite u novu kuću je da je sagradite po receptu stanovnika takozvanog karton sitija.
Najbrži i najjeftiniji način da se uselite u novu kuću je, osim da je dobijete na nagradnoj igri, da je sagradite po receptu stanovnika takozvanog karton sitija, naselja koje se nalazi ispod beogradske Gazele.
Ovi "neimari" svoju kuću naprave za, u prosjeku, dan i po, stambeni objekat ih košta tek stotinak evra, a traju i više od decenije.
Većina stanovnika ovog naselja nije raspoložena da priča o tome kako su nastali njihovi domovi jer im, kako kažu, "nije do slikanja i priče kada nemaju šta da jedu".
Međutim, nekoliko njih je pristalo da objasni taj metod gradnje. Gordana Stamenković, koja u tom naselju živi devet godina, kaže da je gradnja brza, ali je potrebno vrijeme kako bi se skupio sav potrebni materijal.
"Slično je kao kada pravite normalnu kuću, treba vam dosta materijala i vremena da se on nabavi. Koristimo sve što nađemo: daske, karton, palete, najlon, tepihe. Kupujemo eksere, najlon i poneku paletu ili dasku, ako ne možemo da ih nađemo" kaže ona za "Alo" i dodaje da se veći dio potrebnog materijala može naći pored kontejnera i na smetlištima, ali je problem što se količina koja je potrebna ne može naći odjednom i na jednom mjestu.
Gordana objašnjava da se sa gradnjom počinje tako što se četiri drvena stuba pobodu u zemlju, slično betonskim stubovima koji se izlivaju prilikom gradnje kuće od cigala.
"Onda se na te stubove zakiva sve što se ima. Najčešće su to stare daske i parčad iverice. Od toga se naprave zidovi. Onda se preko toga stavlja najlon i na kraju stari tepisi, itisoni i staze. To mu dođe kao izolacija, pa nam zimi nije mnogo hladno", objašnjava Gordana i dodaje da se tu i tamo umetne poneki stari prozor, ako se nađe.
Ističe i da se krov gradi posebno pažljivo, kako ne bi prokišnjavao.
"Naš krov je star devet godina i rijetko se dešava da voda prođe. Pravili smo ga od dasaka preko kojih smo stavili najlon i tepihe, ali i ter papir. Sve se to onda prekrije starim gumama, blokovima i cijevima, da ga ne bi odnio vjetar".
Kada se završi spoljašnjost, radi se na izradi enterijera. Gordanina kuća ima dvije sobe, na unutrašnje zidove su stavljeni šareni čaršavi od posteljine, a na prozore zavjese.
"Unutra smo sve prekrili platnima koja smo nalazili, čak i plafon, dok smo u dečjoj sobi stavili tapete", priča Gordana, koja u kući stanuje sa suprugom i četvoro djece.
Podovi se u tim kućama takođe prave od priručnih materijala. Gordana je objasnila da se zemlja prvo prekrije paletama ili daskama, a onda se preko toga stavljaju tepisi i staze.
"Unutra je sve stvar izbora. Mi smo stavili ove velike tepihe koje smo našli na otpadu i oprali. Sve to može da se napravi lijepo, ali bi najbolje bilo da imamo normalnu kuću i živimo kao svi ljudi", zaključuje Gordana.
(MONDO)