“Sutjeska? Ukratko - druga kuća i porodica!”

Autor:

Božo Marković i Stefan Stefanović srećni zbog četvrte titule, prvi se vratio nakon teške operacije i postao prvi strijelac ekipe, a drugi je učestvovao u osvajanju sva četiri pehara

0
A- A A+
Sutjeska slika Foto: Mondo

Božo Marković je na neki način najljepša priča u četvrtoj tituli Sutjeske, a Stefan Stefanović je ušetao u istoriju Nikšićana tako što je postao jedini igrač koji je osvojio sva četiri šampionska lovora sa “plavo - bijelima” iz grada “piva i čelika”.

Dvadesetdevetogodišnji napadač je za vrlo kratko vrijeme od teške povrede stigao do najboljeg strijelca ekipe - 10. marta 2018. godine je pokidao prednje ukrštene ligamente, operisan je 5. aprila 2018, na teren se vratio se 3. oktobra 2018. i pogodio je protiv Iskre u 1/8 finala Kupa Crne Gore.

A Marković je sve začinio 12. golom u sezoni protiv Grblja koji je potpisao pobjedu za ovjeru titule.

Osjećaj je fenomenalan. Neopisiv. Borili smo se za lovor, a sada mogu da ti kažem da uživamo u njoj. Definitivno je slađa ovogodišnja titula od prošlogodišnje. Puno slađa”, rekao je Marković za Dnevne novine nakon (ne)prospavane noći, na čije se riječi nadovezao vezista Stefanović, koji je titule osvajao 2013, 2014, 2018. i 2019. godine.

Stvarno sam jako ponosan na to. Kad sam došao u Sutjesku 2011. godine nisam ni pomišljao da ovako nešto može da se desi. Ali eto, fudbal me je ko zna koji put učinio srećnim i ponosnim i "počastio" jednim takvim priznanjem”, rekao je za DN nekadašnji fudbaler Rada, Prve Iskre, Kalonija i Kalitee.

I Marković i Stefanović su posebno vezani za Sutjesku i Nikšić - napadač se podigao na stadionu kraj Bistrice, a vezista je tu praktično odrastao.

Druga kuća, porodica, prijatelji. Eto, to je moja Sutjeska”, poručio je najbolji strijelac Sutjeske u sezoni (12 golova u prvenstvu, jedan u Kupu), da bi ljevonogi vezista dodao…

Nikšić i Sutjeska su svakako moja druga kuća. To su klub i grad gdje sam sazreo i u fudbalskom i u svakom drugom smislu. Klub i grad za koji me vežu lijepe uspomene i koji će zauvijek ostati dio mene i moje fudbalske priče. Nisam Nikšićanin, ali u svlačionici me zovu "naš"", poručio je Stefanović.

Analizirajući sezonu koja je gotova kolo prije kraja, lako može da se zaključi da je Marković najvažniji pogodak postigao protiv Budućnosti za 2:2 u 27. kolu. Tada je bio brži od pištaljke i ostavio je Sutjesku na "plus pet". Ali…

Svaki pogodak mi je drag, jer je skoro svaki donio bodove. Samo ih tako posmatram - da moj gol donese bodove i da ekipa ima koristi od toga. Ako već moram da biram, rekao bih da mi je najdraži prvi gol poslije povrede i nakon povratka na teren: protiv Iskre u Kupu”, rekao je momak koji je u prvenstvu upisao 24 nastupa.

Sa druge strane, Stefanović je pogodio samo jednom ove sezone na 25 utakmica. Ali taj dodir ljevice sa 25 metara je bio presudan protiv Zete u 25. kolu.

Najdraži trenutak ove sezone je svakako taj pobjedonosni gol protiv Zete. Utakmica je bila teška i značajna, a eto završila se tim rezultatom 1:0”, poručio je neumorni vezista.

Hemija i energija igrača Sutjeske je bila nevjerovatna. I ta odanost nikšićkom ponosu od nikšićkih sinova (Giljen, Marković, Vučić, Bubanja, Marušić, Osmajić...) je gurala ekipu iz kola u kolo. "Plavo-bijeli" nisu padali ni kada se Božo povrijedio, ni kada je Nikola Rakojević morao na operaciju...

Svi smo bili kao jedno. I u teškim i u lijepim trenucima. Vjerovali smo u sebe i naš rad. Tako da je to na kraju isplivalo na površinu. Mislim da smo se potpuno zasluženo radovali tituli”, poručio je Marković, da bi nešto slično ponovio i Stefanović.

Naša snaga? Pored igračkih kvaliteta, svakako je to kolektiv i hemija, koju smo imali od početka do kraja sezone”, podvukao je rođeni Beograđanin.  

Tagovi:
Sve vijesti