Šira društvena akcija za suzbijanje vršnjačkog nasilja

Autor:

Suzbijanje vršnjačkog nasilja mora uključivati širu društvenu akciju i napore svih, a pomoć i edukaciju treba pružiti žrtvi, ali i počiniocu, ocijenjeno na treningu za članice mreže nevladinih organizacija za borbu protiv ovog nasilja.

0
A- A A+
vršnjačko nasilje Foto: Printscreen

  Projekat realizuju Juventas, Udruženje Roditelji, Unija srednjoškolaca Crne Gore i Centar za podršku lokalnom i regionalnom razvoju.

Predavačica na treningu, Ivana Sekol, sa Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osjeku, smatra da se vršnjačko nasilje ne tiče samo pojedinaca, počinilaca i žrtava, već je, kako je dodala, to problem koji ima duboke društvene korjene.

Ona je kazala da suzbijanje vršačkog nasilja mora uključivati širu društvenu akciju i napore svih.

"Stanje na terenu u Crnoj Gori pokazuje da su u zadnjih 10-ak godina učinjeni značajni koraci, kada je riječ o pokušaju zaštite djece i mladih od nasilja. Čini se da se većina tih napora odnosi na zaštitu djece od nasilja u porodici, a napori preveniranja takvih oblika ponašanja u školama su u začetku“, navela je Sekol.

U Hrvatskoj, kako je dodala, postoje slični napori kao i u Crnoj Gori da se prevenira vršnjačko nasilje.

„Cijela priča je počela sa UNICEF-ovim programima „Stop nasilju među djecom u školama“. Taj program pokušava ciljati na škole kao cjeline, djelovati na školu kao ustanovu, na razred kao grupu, na pojedine počinioce nasilja i žrtve", rekla je Sekol.

Taj program je, kaže ona, implementiran u školama i rezultati su pokazali da ima pozitivnih učinaka.

"Pitanje je koliko i do koje mjere se ti programi, jednom implementirani, nastavljaju primjenjivati sistematski i kontinuirano, kada UNICEF prestane evaluirati taj program“, istakla je Sekol, prenosi PR centar.

Koordinatorka programa u NVO Juventas, Maja Marković, podsjetila je da je istraživanje te organizacije, prije nekoliko mjeseci, pokazalo da je svako peto dijete prošle školske godine bilo žrtva vršnjačkog nasilja ukazujući da je taj problem u Crnoj Gori evidentan.

Civilni sektor je tu, kaže ona, da zagovara promjene i da pokuša da ponudi konkretne preporuke.

"Zbog toga se organizuju ovi treninzi, koji služe za jačanje kapaciteta članica mreže. Bitno je da svi koji se bave problemom vršnjačkog nasilja, dobro poznaju osnove, da znaju koji je to razvojni proces djeteta, koje su vrste i posljedice vršnjačkog nasilja“, rekla je Marković.

U borbi protiv vršnjačkog nasilja, kako smatra, civilni sektor može mnogo, ali samo, kako je kazala, u saradnji sa institucijama.

„Tu prije svega mislim na obrazovne institucije. Vršnjačko nasilje nije organičeno samo na škole, ali je činjenica da ga u školama ima u velikoj mjeri i da ga je u školama najlakše identifikovati i prevenirati“, navala ja Marković.

Predsjednik NVO Pandora iz Herceg Novog, Aleksandar Jerotić, ukazao je da vršnjačkog nasilja ima mnogo, da se ispoljava na više načina i da je najčešći i „najbrutaliniji“ vid nasilja fizičko.

On smatra da je važno raditi na prevenciji vršnjačkog nasilja.

„Održavamo tribine, radionice za djecu, vršnjačke edukacije. Država je sprovela program da se djeca upoznaju sa onim što se smije i onim što se ne smije", rekao je Jerotić.

Ocijenio je da Crna Gora ima dobar Zakon, ali da implementacija nije zadovoljavajuća. Borimo se da implementacija bude jača i da napravimo da postoji osvješćenost kod pedagoških radnika i roditelja.

Prema njegovim riječima, mora da postoji saradnja škole, roditelja i svih drugih institucija, a potrebno je da se, kako smatra, utvrdi pojedinačna odgovornost.

„Prebacivanje problema sa jednih na druge je stvar kolektivne odgovornosti i tada se gubi individualna odgovornost. Mora se utvrditi lična odgovornost da bismo mogli rješavati problem. Jer, kada se utvrdi odgovornost, onda će tačno da se zna ko šta treba da radi i šta je čiji posao“, rekao je Jerotić.

Psiholog, Dušica Dubljević, pojasnila je da vršnjačko nasilje može da ostavi različite posljedice u zavisnosti od toga koliko ono traje i od ličnosti djeteta koje trpi nasilje.

Ona je upozorila da se nekada posljedice vršnjačkog nasilja ne vide odmah.

"Najčešće posljedice su promjene u ponašanju, uznemirenost, povlačenje u sebe, agresivnost. Nažalost, nekad može da dođe do ozbiljnijih posljedica, pada u postignuću u školi, bježanja sa časova i različitih devijantnih ponašanja. A najgori ishod može da bude i samoubistvo“, kazala je Dubljević.

Ona je objasnila da se uglavnom reaguje kada se desi fizičko nasilje, zbog toga što je ono najvidljivije.

„Ali psiholozi uvijek apeluju na taj nevidljivi dio. Svako nasilje, fizičko, verbalno, socijalno, seksualno, ekonomsko, sajber, kojeg je sve više, nosi u sebi psihičko nasilje. Zato se treba više pozabaviti posljedicama koje se ostavljaju na emocionalni razvoj, a nažalost mi kao sredina reagujemo tek na fizičko nasilje“, rekla je Dubljević.

Sve vijesti