Ispunjenje dječačkog sna - u gradu Bitlsa i Liverpula. U pabu u kojem su počeli Pol, Džon, Džordž i Ringo sada to baš i nisu glavne pjesme...
/Od novinara MONDA iz Liverpula - Jovan Terzić/
Konačno na Enfildu, pa konačno u Liverpulu!
Baš tim redom ostvaren je jedan dječački san... Dok su fudbaleri Crvene zvezde "opipavali" travu kultnog stadiona sagrađenog još davne 1884. godine, novinari su imali priliku da obiđu jedan od "fudbalskih hramova", koji je, za razliku od nekih drugih, uspio da zadrži duh i tradiciju. Nije šljašteće osvijetljen, već mu prigušena svjetla i ulični lampioni daju posebnu draž.
Od Enfileda krenuli smo ka hotelu smeštenom na fenomenalnim "Albertovin dokovima", poznatim po tome što su prva građevina u Engleskoj napravljena bez korišćenja drveta, već sazidana od cigle i čelika, 1846. godine.
Danas su tu smeštene firme, hoteli i barovi, ali spoljašni izgled je gotovo nepromijenjen!
Brzinska večera, tuširanje, presvlačenje i - pravac Kavern klub (Cavern club), mjesto u kojem su Bitlsi (The Beatles) imali svoje prve svirke. Mnogo pre nego što su postali jedan od najpoznatijih muzičkih bendova ikada nastao.
Džon Lenon, Bitlsi i Radivoj "Žućko" Korać
Na ulazu tandem vratara za koji se može reći da je prošao "sito i rešeto" tokom svojih pedesetak godina života. Namršteni, ali vrlo ljubazni, pokazuju nam stepenice koje vode tri nivoa pod zemlju.
Dok silazite, sve glasnije čujete žamor i muziku, a ushićenje raste. Prolazak kroz vrata uvodi vas u pećinu sastavljenu iz četiri dijela. Prvo nailazite na šank, pred kojim je poveća gužva, a potom se u dubini vidi bina i na njoj tip u četrdesetim godinama koji duhovitim komentarima između pjesama zabavlja masu, uglavnom turista, međutim, ne samo iz svijeta već i iz drugih engleskih gradova.
Kada smo se konačno probili kroz masu pred šankom, po savetu prijatelja iz Engleske - koji je inače veliki ljubitelj srpskih piva - poručili smo "lokal lager" i dobili domaći "Hop haus 13", sasvim solidnog ukusa.
Ono što smo, inače, primetili u nekoliko liverpulskih pabova, kao i ranije u Londonu, pored "Ginisa", uglavnom se piju australijski "Fosters", francuski "Kronenburg 1664", holandski "Amstel" i slična globalno poznata piva. Cijena pinte, za Englesku vrlo prihvatljive tri i po - četiri funte.
A onda iznenađenje!
Iako je "Kavern" svjetski poznat zahvaljujući Bitlsima, kad je reč o muzici nije baš sve podređeno čuvenoj četvorci. Muzičari izvode svoje pesme, a pomenuti momak je čak na zahtev publike da otpeva nešto od "liverpulskih dječaka", rekao da mu oni "i nisu baš među omiljenim bendovima".
DJELIĆ ATMOSFERE
Sačekao je koji trenutak da se nasmije zbunjenosti posjetilaca, a zatim zasvirao i zapjevao taktove pjesme "Help" uz opšte oduševljenje.
Nažalost, radno vrijeme "Kaverna" od ponedeljka do srijede je samo do ponoći, a kako je bio utorak i u klub smo stigli tek oko 23 sata, ubrzo posle prve pinte morali smo dalje. Izbor nije bio veliki, srećom, pomenuti ljubazni vratari dali su nam odličan savjet.
"Dole niz ulicu imate 'Grejps pab' (Grapes pub) koji radi duže".
Prosjek godina u pomenutom pabu bio je bar 50, ali atmosfera kao da su u njemu tinejdžeri. Muzika, takođe, uživo, gospoda i gospođe veseli, pivo odlično.
Saznali smo da su ovaj pab Bitlsi dolazili na "zagrijavanje" pred svirke u "Kavernu", kao i da je dio tapeta zadržan još iz tog vremena!
Dok smo se vraćali ka hotelu u glavi mi se "motala": "Don't Let me Down"...
