Zašto nas toliko uzbuđuju i privlače stvari koje nas u stvari plaše?
Da li ste nekad razmišljali o tome zašto su ljudi spremni da plate da bi se uplašili? Pomislite samo na sve te horor filmove ili romane strave i užasa, recimo. Ili rolerkostere za koje se stoji u redu, a onda kad konačno vožnja počne vrištite od užasa? Ili, one apokaliptične verzije budućnosti, tako česte u naučno-fantastičnim romanima, koje ljudi ne samo da kupuju, nego i "gutaju", a onda jedva čekaju nastavke.
Zašto nas toliko uzbuđuju i privlače stvari koje nas u stvari plaše?
Nedavna studija sprovedena na Univerzitetu u Pitsburgu bavila se upravo ovom temom. Zašto, dakle, ljudi svjesno biraju da se upuste u nešto za šta pouzdano znaju da će ih uplašiti?
Posjetioci koji su kupili ulaznice za jednu od "ukletih" atrakcija pristali su da im se prati moždana aktivnost tokom obilaska navodno ukletog lokaliteta i neposredno nakon toga, prenosi Medical Daily.
Mardži Ker, profesor sociologije na pomenutom univerzitetu primijetila je da posjetioci posle obilaska priznaju da su znatno bolje raspoloženi, da su manje umorni i manje anksiozni.
Mali "udar" adrenalina posle "bori se ili bježi" moda, odbrambenog mehanizma našeg organizma koji se aktivira kad se uplašimo, izblijedi kad shvatimo da nismo u stvarnoj opasnosti. Kad toga postanemo svjesni, preplave nas hormoni "zaduženi" za dobro raspoloženje, kao što je dopamin. Drugim riječima, to bi moglo da objasni zašto iz "kuća strave" istrčavamo smijući se i vrišteći u isto vrijeme.
Zastrašujuće aktivnosti u kontrolisanom okruženju (recimo, dok gledamo horor), su ujedno i prilike u kojima najviše uživamo u strahu.
U takvim situacijama mi koristimo "zaštitini okvir zabave" da "ugasimo" dio mozga što nam omogućava da se plašimo i uživljavamo u strašni scenario.
Koristi od straha u ovakvim uslovima nisu samo to što ćemo se bolje osjećati posle, već i to što ovakav strah jača naše socijalne veze. Za to možemo da zahvalimo oksitocinu, poznatom i kao hormon bliskosti.
"Kad smo uplašeni, tijelo luči oksitocin, koji osnažuje našu povezanost sa bliskim osobama", objašnjava dr Kris Kendal koji je učestvovao u istraživanju. "Kad se uplašimo, prirodna reakcija nam je da se udružimo sa drugim ljudskim bićima."
The benefit extends beyond the individual, also strengthening social relationships. For that, you can thank the release of oxytocin, also known as the cuddle hormone.
Iako strah, dakle, ima i svojih dobrih strana, ovakvi vidovi zabave nisu za svakoga. Ako imate nekoga u društvu ko kategorički odbija da gleda horore, ne insistirajte. Osobama koje pate od post-traumatskog stresa, anksioznosti i sličnih problema ovakav vid zabave može ozbiljno pogoršati stanje.
