Fudbalsko prvenstvo se nastavlja, a Budućnost će u ostatak sezone ući sa 22. rješenjem na klupi, čak sedmim od kada je aktuelna uprava na čelu sa predjsjednikom Žarko Burićem u foteljama plavog kluba
Nakon 14 dana pauze prouzrokovane nastupom fudbalske reprezentacije Crne Gore u Ligi nacija, nastavlja se Prva crnogorska fudbalska liga utakmicama 7. kola.
A najzanimljivije od svega je što će podgorička Budućnost ući u nastavak takmičenja sa 22. trenerom od obnove nezavisnosti 2006. godine, Radisavom Dragićevićem.
A čak sedmim (za dvije godine) od kada je na čelu kluba predsjednik Žarko Burić sa svojim ljudima. I to je potvrda da se nešto ne radi dobro u najpopularnijem klubu u državi. Krenimo redom.
Vlasnik kompanije “Normal Company” je 1. septembra 2016. godine zvanično izabran za predsjednika Fudbalskog kluba Budućnost na sjednici Odbora direktora. Burić je sa svojim ljudima ušetao u plave prostorije kao čovjek koji treba da digne Budućnost na veći nivo. Naročito, jer je klub zanimljive prošlosti, očajne sadašnjosti i neizvjesne budućnosti tada dobio upravu nakon dugih 16 mjeseci čekanja.
Međutim, ništa od toga! Duhovi lošeg rada i lutanja još proganjaju najpopularniji tim u državi…
Aktuelna uprava, kojoj mandat ističe za tri godine, je vjerovatno anulirala dug koji nikada nije bio veći od million i po. Takođe, uprava je donekle sredila kamp FK Budućnost na Starom aerodromu, ali…
Budućnost nema jasnu sadašnjost, dok je budućnost krajnje maglovita. Bar što se tiče terena i rezultata.
Za dvije godine vladavine, uprava “plavih” može da se pohvali (ne)zasluženom titulom prvaka Crne Gore u sezoni 2016/2017, nedovoljno kvalitetnim pojačanjima, te lutanjem u izboru pravog šefa stručnog štaba. A to znači da se ništa nije promijenilo pod patronatom novog predsjednika i njegove ekipe ljudi.
Aktuelna vrhuška je za 24 mjeseca vladavine imala čak šest rješenja na klupi - što stalnih, što privremenih. Sada je na snazi sedmo. Znači, Budućnost je svaka četiri mjeseca mijenjala trenera, što sigurno ne može da donese ni instant rezultat. Kao na autobuskoj stranici prolazili su Miodrag Vukotić, Dragan Kažić, Božidar Vuković - Dejan Jelenić, Vladimir Vermezović, Miodrag Džudović i Zoran Govedarica.
Vukotić, Kažić, Vermezović i Govedarica su bili stalna rješenja. Vukotić je smijenjen nakon pomenute titule pošto je bio “naslijeđeni” trener, dok su Kažić, Vermezović i Govedarica isključivo odabiri sadašnje uprave. I sa svima su pogriješili, a znali su da niko od njih nema šampionski DNK prijeko potreban Budućnosti - Kažić je godinama odsutan iz mulja domaćeg fudbala, Vermezović tokom posljednjih 10 godina nije imao zapažen rezultat i više nije radio, nego što jeste, dok je Govedarica - koji je podnio ostavku prije deset dana o čemu je MONDO pisao - dokazao da ne može da se izbori sa pritiskom.
Slična stvar je i sa igračima - uglavnom su birani momci koji ne mogu da donesu prevagu, posebno u vrijeme sportskog direktora Miloljuba Ostojića, koji je - gle čuda - pobjegao u Beograd čim mu se ukazala prilika za to. Da bude savjetnik.
Naslijedio ga je nekadašnji igrač Budućnosti Risto Lakić, koji je odradio dobar prelazni rok ljetos. Makar na papiru. Međutim, tokom ljeta uprava i sportski sektor “plavih” su imali jedan veliki prospust.
Jedno od najvećih pojačanja kluba u prethodnih par godina Petar Grbić koji je u decembru 2017. predstavljen zajedno sa Lakićem, je praktično otjeran iz Podgorice zbog navodnog sukoba sa trenerom Govedaricom. Tada je klub stao na stranu stratega iz Vojvodine, a odrekao se domaćeg fudbalera koji je sanjao čitav život da igra za Budućnost i koji je bio kakav - takav magnet za publiku.
I kada je sjedio na klupi Grbić nije pravio probleme iz poštovanja prema navijačima i dresu. A tifozi su znali, kada je brzonogi ofanzivac u timu, da će svi igrači dati sve od sebe. Danas, navijača je sve manje na tribinama.
Da ne pominjemo da je Simon Vukčević praktično pola godine zavlačio Budućnost, da bi napokon potpisao ugovor, a onda rekao da neće više da igra.
Dvije godine, jedna titula (da Zeti nisu oduzeti bodovi, Budućnost ne bi osvojila ni tu titulu), pregršt promašenih pojačanja, poluproizvodi iz omladinske škole u prvom timu, nijedan “pogođen” šef stručnog štaba. Možda nije sve do fudbalera i trenera, možda veliku odgovornost snosi i vrhuška kluba, koja pravi grešku za greškom!?
“Ne bih ulazio u polemiku. Greške su moguće i dešavaju se. Prosto, nismo ni prvi, ni posljednji klub koji nije imao sreće. Ili okolnosti su uticale na loše rezultate. Ne možemo, ne smijemo, niti želimo da odustanemo od naše vizije i ciljeva. To je nesporno. A vizija je pobjednička”, rekao je izvršni direktor Budućnosti, Velibor Bošković, koji se ne bi složio da klub nije birao ‘najbolje izbore’.
“Ne bih to na takav način definisao. Rezultati su ti koji se broje”, rekao je Bošković, svjestan da Budućnost nema rezultata…
“Slažemo se. Definitivno neke stvari nisu bile na najboljem nivou. Očigledno”.
Očigledno je samo jedno - Budućnost nije na putu ka grupnoj fazi Lige Evrope, što je kroz par godina najavljeno kao cilj na konferenciji za medije krajem decembra 2017. godine.
7. KOLO - DANAS
RADANOVIĆI, 15.30
Grbalj - Budućnost
NIKŠIĆ, 15.30
Sutjeska - Zeta
TUZI, 15.30
Mornar - OFK Titograd
KOTOR, 15.30
Lovćen - Iskra
PETROVAC, 16.00, ARENA SPORT 2
Petrovac – Rudar
za medije krajem decembra 2017. godine.
7. KOLO - DANAS
RADANOVIĆI, 15.30
Grbalj - Budućnost
NIKŠIĆ, 15.30
Sutjeska - Zeta
TUZI, 15.30
Mornar - OFK Titograd
KOTOR, 15.30
Lovćen - Iskra
PETROVAC, 16.00, ARENA SPORT 2
Petrovac – Rudar
TABELA: OFK Titograd 14, Budućnost 11, Iskra 10, Lovćen 9, Sutjeska 9, Petrovac 8, Rudar 7, Grbalj 5, Zeta 3, Mornar 2.