Tito, partija, omladina, akcija, štafete i sletovi bili su obilježja jednog od najvećih praznika stare Jugoslavije. Stariji - prisjetite se, a mlađi - saznajte kako smo nekada slavili ovaj dan i otkud štafeta…
I danas , 36 godina posle smrti Josipa Broza Tita, u nekim gradovima regiona živi sjećanje na praznik koji se širom bivše Jugoslavije nekada masovno slavio kao Dan mladosti i rođendan doživotnog predsjednika SFRJ
Iako je Tito zvanično bio rođen 7. maja, 25. maj je obilježavan kao njegov rođendan.
Centralna manifestacija uvijek je organizovana na tadašnjem stadionu JNA u Beogradu, gdje su pioniri, omladinci i pripadnici svih rodova vojske i mornarice izvodili slet.
Titu je tom prilikom uručivana štafeta mladosti, koja je polazila svaki put iz drugog mjesta i iz druge republike, ali je uvijek masovno dočekivana širom gradova nekadašnje Jugoslavije.
Po pravilu, štafetu mladosti Titu su, uz prigodnu čestitku sa željama za dug život i dobro zdravlje, uručivali najbolji omladinci i omladinke.
Štafeta je povezivala sve gradove, staze, planine, rijeke kojima su trčali, plivali, plovili ili letjeli njeni nosioci.
U prvoj Titovoj štafeti, učestvovalo je 12.500 omladinaca, koji su pretrčavši trasu dugu 9.000 kilometara, Titu predali prvih devet štafetnih palica i Plavu knjigu sa 15.000 potpisa omladine Šumadije. Te prve štafete predate su mu u Zagrebu, dok je narednih godina, sve do 1956. Godine Tito lično primao poslednje nosioce štafete pred Bijelim dvorom u Beogradu, čemu je prethodio svečani doček na Trgu Republike.
Godine 1957 na Titovu inicijativu, taj događaj proglašen je za "Dan mladosti." Do Titove smrt 1980. godine, štafeta se dodjeljivala lično njemu na Stadionu JNA u Beogradu.
Štafeta mladosti 1980. godine, koja se u susret osamdeset i osmom Titovom rođendanu, na dan njegove smrti 4.maja zatekla na putu po Hrvatskoj, prekinula je svoj put i položena je na odru predsjednika u Skupštini SFRJ.
POGLEDAJTE NAŠU FOTOGALERIJU ŠTAFETA MLADOSTI U MUZEJU 25.MAJ
Štafeta mladosti nastavlja svoj život i posle smrti Josipa Broza i postaje simbol ljubavi i odanosti njegovom djelu. Sa zakletvom Jugoslovena da će i ubuduće biti čvrsti i nepokolebljivi na Titovom putu, predaje se ispod portreta Josipa Broza, predsjedniku Saveza socijalističke omladine Jugoslavije .
Zbog štefaete je izbio I skandal 1987. godine. Tada je u Sloveniji objavljeno idejno rješenje ljubljanskog dizajnerskog ateljea "Novi kolektivizam", u stvari je bio prepravljeni njemački nacistički plakat, kopija djela "Treći rajh" Riharda Klajna. Čak i rješenje koje je na kraju usvojeno, razlikovalo se od prethodnih štafeta. Urađena je od pleksiglasa, sa osam kapi krvi koje, gledano iz današnje perspektive, mogu nagovještavati početak prolivanja krvi na našim prostorima.
Sledeće godine, 1988. poslednji put je na beogradskom stadionu održana priredba povodom Dana mladosti.
A, štafeta…i danas se nosi iz BiH, Hrvatske, Crne Gore..Krajnje odredište je Kuća cvijeća u Beogradu.
Inače, ideja o pronošenju“štafte” rodila se u glavi pančevačkog skojevca Mića Josipovića 1944. godine.
O tome je svedočio Vitomir Sudarski, mekadašnji predsjednik opštine Pančevo, u svojoj knjizi “Skice izgubljene povijesti. “
Naime, štafetna palica je trebalo da budu uručena Brozu prilikom velike Prvomajkse parade u Beogradu 1945. godine. Pančevci je trebalo da tu palicu donesu do Dunava i da je na sredini rijeke (mosta je tada bio poručen) predaju omladincima Beograda. O tome je obaviješeten visoki državni funkcioner Jovo Bakić.
Bilo je to vrijeme veliek vojne parade ispred savezne skupštine, pa je to bila odlična prilika da štafeta, nožena iz ruke u ruku, stigne do vođe i vrhovnog komandanta .
U međuvremenu, izrada palice je povjerena članovima SKOJ-a u fabrici namještaja “Gaj”. Poslednjih dana aprila u Pančevu su određeni omladinci i omladinke , kojima će pripasti čast da ponesu štafetu. Prva je bila Vera Vasić, 16- godišnja skojevka iz “Tekstilane”, a na samoj obali Dunava trebalo je da je preuzme i na sredini rijeke preda kolegama Vasa Perin. Bio je obezbijeđen i kamion za prevoz omladinaca.
Tog 1. maja održan je miting u starčevačkoj šumi, a Dušan Bogdanov -Senko je predao omladinki Veri pančevačko prvenče “Titove štafete.”Sve je išlo po planu, ali kada je donijeta do Dunava, poslednji nosilac sa pančevačke strane Vasa Perin nije imao kome da je preda. On tada odlučuje da nastavi do centra prijestonice, Prvomajskse arade i svečane lože i sam je preda lično Brozu.
Do problema je došlo kada je Perina nadomak cilaj zaustavilo obezbjeđenje. Pokušao je nesrećnik da objasni pančevački inicijativu, tražio je i da pozovu Jovu Bakića, ali ništa nije vredjelo.
Uspio je na kraju da pozove Bakića iz prostorija jugoslovenskog sindikata (današnjeg Doma sindikata). Tada saznaje da je Mića Josipovičć “zaboravio glavno” a da su Pančevci uradili šta je trebalo.
Dobio je, ipak, obećanje, da će biti primljen u Bijelom dvoru po završetku parade.
I tu nije kraj Perinovim problemima. On je odvezen do kapija dvora, ali dalje nije mogao. Štafetu je preuzelo obezbjeđenje uz obećenaj da će biti predata Titu.
Tek godinu dana kasnije omladina Kragujevca predlaže masovno štafetno trčanje širom Jugoslavije, Maršal prvu prima u Zagrebu 1946. godine.
Tito je na čelu SFRJ bio punih 35 godina i imao je nesumnjivo izuzetan ugled u tadašnjem svijetu. Posebno je veliki značaj, u međunarodnim odnosima, imala njegova uloga kao jednog od osnivača Pokreta nesvrstanih, što je u tadašnjim međunarodnim okolnostima imalo veliku težinu.
Kao vođa Komunističke partije Jugoslavije, predvodio je partizanski pokret u Drugom svjetskom ratu, iz koga je izašao kao proslavljeni ratni komandant, predvodnik najmasovnijeg pokreta otpora u okupiranoj Evropi i neprikosnoveni lider zemlje.
Tito je preminuo 4. maja 1980. godine.